Boris Vene, autor više od deset self-help priručnika s međunarodnom karijerom, nekoć se bavio temom bogatstva, pa se u njegovim knjigama kao što su “Bogatstvo je u nama” i “Uživaj život i postat ćeš bogat” moglo pročitati na koji način svatko od nas može aktivirati svoje potencijale da bi živio u obilju.
Iako i dalje piše te drži predavanja i izvan Slovenije, ovaj 51-godišnjak je promijenio preokupacije, pa je naslov njegove posljednje knjige “Zdravlje je u nama: kako sam sa pomoću drevnog znanja i najnovijih naučnih spoznaja pobijedio najveću krizu u svom životu”.
Već i po samom naslovu naslućuje se zašto je došlo do ove promijene – u 39. godini je, naime, obolio od karcinoma kože, a nakon šest mjeseci mu je dijagnosticiran i maligni melanom. Usprkos liječenju, tri godine poslije dijagnoza je bila još okrutnija – metastaze su prešle i na limfni sistem.
Uspješnom biznismenu i više nego aktivnom sportašu koji se natjecao u utrci motocikla, u karateu, upravljao avionom i skakao padobranom, srušio se svijet.
Odabrao je prirodnumetodu borbe
Boris Vene je u borbi za ostanak na životu odabrao jednu od najpoznatijih prirodnih metoda u liječenju raka na svijetu – Gersonovu terapiju – i uspio, danas je zdrav i u vrlo dobroj, čak izvrsnoj životnoj formi.
Radi na sve moguće načine na širenju ideje o zdravlju, a u tjednu iza nas imao je sreće biti u društvu Amerikanca Howarda Straussa, osnivača i direktora Cancer Wellness Research Institutea u Kaliforniji i “Gerson Health Media/Totality Books”, ali što je najvažnije – unuka dr. Maxa Gersona, čovjeka koji je uspješno osmislio liječenje protiv najtežih bolesti: raka, ali i epilepsije, ovisnosti o drogama i lijekovima, dijabetesa, sindroma kroničnog umora, artritisa, srčanih i bubrežnih bolesti.
U Americi Strauss vodi svoj talk show na temu zdravlja, pod nazivom “Moć prirodnog iscjeljivanja”, a o Gersonovoj terapiji predavao je diljem SAD-a, u Kanadi, Japanu, Singapuru. U nekim zemljama surađuje s profesorima na medicinskim fakultetima koji dalje poučavaju kako pravilno izvoditi GT, Gersonovu terapiju.
Posredstvom Centra izvrsnosti, nakon Slovenije je boravio i u Zagrebu te održao predavanje o djelovanju Gersonove terapije koja se prakticira u dvjema bolnicama u svijetu: u Tihuani u Meksiku te u Budimpešti u Mađarskoj. S Borisom Veneom razgovarali smo upravo o tom kod nas manje poznatom načinu liječenja, čiji je on, naravno, veliki zagovornik.
Koliko poznajete Howarda Straussa kojemu ste domaćin u Sloveniji?
– Poznamo se već dugi niz godina i stalno smo u kontaktu. Uz stalnu pomoć koju sam imao od liječnika iz Gersonove klinike u Meksiku, Howard je, zajedno sa svojom majkom Charlotte Gerson, savjetima sve vrijeme pomagao u mom ozdravljenju. Naime, u Sloveniji, kao i na području bivše Jugoslavije, nitko nije znao kako izvoditi Gersonovu terapiju. Howard je uvijek bio spreman pomoći, njegovi savjeti su bili točni, konstruktivni i dobronamjerni. Za sve to ja sam mu, naravno, iznimno zahvalan. Takva potpora ne može se platiti novcem!
Kako se “dogodila” vaša bolest?
– Moj osobni liječnik me je uputio specijalistu jer sam imao problema s kožom, ali nisam tome pripisivao veće važnosti. Zatim sam dobio još jednu dijagnozu, a potom i treću. Potpuno me otrijeznilo tek kada mi je moj liječnik rekao da mi – možda – preostaje još samo šest mjeseci života. To je bio alarm koji me je tjerao u potragu ne samo metode ozdravljenja, nego i uzroka, da mi se nešto slično nikad više ne bi ponovilo.
Za rak kože nije mi krivo sunce
Što mislite, zašto ste se razboljeli?
– Isprva sam gledao na bolest kao na “nešto slučajno” što mi se dogodilo, kao “previše sam se izlagao suncu”. A nakon druge i treće dijagnoze, postalo je jasno da mi ta situacija “donosi” dublju poruku koju ne smijem ignorirati, niti uljepšavati okolnosti.
Bio sam vrlo odlučan da nađem uzroke bolesti, a i vrlo dosljedan: počeo sam pisati neku vrstu dnevnika o pronalaženju rješenja, uz vježbe kojima sam “detoksificirao” um i emocije. Ispisao sam nekoliko svezaka prije nego što sam došao do uzroka svojih problema, koji su – u to sam uvjeren – ne u suncu, nego u mojim uvjerenjima o sebi, drugima i svijetu oko mene, a to znači i u odnosima, neriješenim obiteljskim obrascima i slično.
Sustavno sam prodirao u dubine svog uma i odbacivao sve što me trovalo. Srećom, većina je zapisana u knjizi “Zdravlje je u nama”, tako da se može precizno pratiti kronologiju postupaka. Osim toga, svakodnevno sam izvodio protokol Gersonove terapije, prehranu i detoksikaciju tijela.
Kada ste prvi put čuli za Gersonovu terapiju?
– U potrazi za najboljim metodama izlječenja želio sam nešto što je već dokumentirano, što funkcionira tako logično da bi u to imao povjerenja, a želio sam da se osjećaju i fizički rezultati. S GT-om (Gersonovom terapijom) “upoznao” sam se u knjigama, a to se dogodilo baš u idealnom trenutku – kada sam već testirao niz drugih metoda i nisam više znao kako dalje.
Onda je došlo do velikog preokreta: do tada sam tražio metodu liječenja tako da sam se pitao “koja metoda je vjerodostojnija i liječnici je preporučuju?”, kao i “koja metoda je najmjerodavnija prema izjava rekonvalescenata?”.Tada sam shvatio da postavljam pogrešno pitanje jer se trebam odlučiti za onu u koju ja najviše vjerujem. Upravo u tom trenutku Gersonova terapija je više “našla” mene nego ja nju.
Jeste li imali podršku vašeg liječnika? Mnogi se oboljeli plaše “istraživati” izvan poznatih metoda s kemoterapijama i zračenjem.
– Sa svojim liječnikom sam prijatelj već nekoliko desetljeća, tako da vjerujemo jedan drugome. On je bio vrlo suosjećajan i nije mi “branio” da probam nešto drugo, kao i svi na Onkološkom institutu u Ljubljani. Svi su sudjelovali oko moje operacije, bili izvanredno korektni i imam samo riječi hvale za njih. Čak i kirurg koji me je operirao bio je izvrstan.
Ukratko, nisam imao problem komunikacije s ljudima u klasičnoj medicini, a istodobno od njih nisam ni tražio dozvolu ili odobrenje za izvođenje GT-a. To je bila moja odluka, od koje nisam odstupao. Do tada, klasična medicina je učinila svoje pa su me poslali kući s porukom “Nakon pola godine dođite na kontrolu”. Ali u zraku je ostalo neizgovoreno: “… ako budete još uvijek živi.” U tom trenutku od iznimne je važnosti kako ćemo izabrati: ili ćemo čekati i nadati se poboljšanju ili pak preuzeti odgovornost za zdravlje u svoje ruke. Izabrao sam ovo drugo i to me spasilo.
Strah je bio konstruktivan
Kako je izgledalo liječenje po Gersonu?
– Ukratko, terapija polazi od stanične pothranjenosti koja se rješava pijenjem svježe cijeđenih organskih voćnih sokova i jedenjem organske hrane i propisanih prehrambenih dodataka. Pored toga i fizičkom detoksikacijom, koja se izvodi pomoću klistira od kave. Metoda je vrlo naporna, skupa i zahtijeva mentalnu stabilnost, disciplinu i nadasve potpunu predanost. Svaki dan, uz konzumaciju drugih namirnica, popije se 13 svježe cijeđenih sokova – svaki sat jedan – i napravi se pet klistira! Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, prosječno dvije godine. Ali to je vrlo mala cijena koja se plaća za život ili lijek. Jer ja jako volim život!
Liječio sam se u Gersonovoj klinici u Meksiku, a poslije i u Mađarskoj, a mnoge elemente GT-a radim i danas: pazim što jedem, cijedim organske sokove, klistiram se…To je fizički, tjelesni dio, a “detoksikaciju” misli i osjećaja zapravo nikad nisam prestao raditi jer vjerujem da je to životni proces. Što više obraćam pažnju na misli i osjećaje, to se bolje osjećam i imam više energije.
Je li vas bilo strah dok ste bili bolesni?
– Naravno. Ponekad me hvatao golem strah: od bolesti, smrti, kao i od toga što će se dogoditi u obitelji ako “odem”… Ponekad sam bilo kao otopljen, ponekad histeričan ili sam mislio da ću poludjeti… Iskustvo nije bilo ugodno, ali temeljito je poput vjetra osvježilo moj bivši način razmišljanja i djelovanja.
Stoga je sav taj strah zapravo bio konstruktivan, jer kada se pojavio on, istodobno su nestajali svi ostali problemi i želje u mojoj glavi – više nisam razmišljao o sastancima, financijama, ambicijama i slično.
Što je bilo najteže u tom iskustvu?
– Nakon eksperimentiranja s različitim tehnikama iscjeljivanja, koje, nažalost, kod mene nisu funkcionirale, najteže je bilo opet naći vjeru da postoji rješenje. U knjizi “Zdravlje je u nama” opisao sam tu dilemu, kako sam varirao između vjere i sumnje u Gersonovu terapiju… Pored toga povremeno bi me uhvatio vrlo jak strah od misli što će se dogoditi ako se pokvari uređaj za prešanje soka o kojem mi je ovisio život?!
Naručili smo ga iz inozemstva, nismo ga imali gdje kupiti, a vrijeme čekanja je bilo od četiri do šest tjedana. Stoga sam kao rezervni kupio još jedan sokovnik i još uz to ručnu hidrauličnu prešu. Psihički pritisak bio je jači nego fizički, iako sam proživljavao krize ozdravljenja, što je bio dobar znak jer to znači da se tijelo učinkovito čisti od otrova.
Tijekom tih kriza bio sam toliko fizički iscrpljen da doslovno nisam mogao izustiti ni riječi. Ponekad sam bio na samom rubu života, sumnjao sam da ću doživjeti sljedeće jutro. To su najgori trenuci – kada maksimalno angažirano radiš sve kao što treba, a zdravlje se pogoršava. Tada pati i obitelj.
Potpuno sam se promijenio
Ko vam je pomagao? Tko je cijedio 13 puta dnevno sokove, pripremao obroke i klistir?
– To je dobro pitanje. Moja žena, sin, kćerka, majka, cijela ekipa je radila na tome. Pa ja sam pola godine bio ni živ, ni mrtav, energija mi je trebala za izlječenje, a tada se dnevno, samo za sokove, u mojoj kući nabavljalo i pripremalo oko sedam kilograma voća i povrća. S ostalim obrocima i do deset kilograma.
Kako je iskustvo teške bolesti utjecalo na vas? Je li vas promijenilo?
– U potpunosti. U početku mi je liječenje bilo kao trenutna “zaobilaznica” od životnih navika i želio sam se brzo vratiti starom načinu života. No, nakon treće dijagnoze bio sam prisiljen kompletno revalorizirati svoje vrijednosti, ciljeve i smisao života. Promijenio sam pogled na sebe, obitelj, novac, odnose, posao, trošenje vremena općenito…
Iako je liječenje bilo teško, a i trajalo je dugo, gotovo desetljeće, to je definitivno najučinkovitija transformacija mog života. Već sam se i prije bolesti bavio duhovnim tehnikama, bio sam aktivan sportaš i jeo zdravo, ali sve to mi nije pomoglo, došlo je iskustvo bolesti. Tada sam se morao potpuno isključiti iz prijašnjih obrazaca razmišljanja i navika poslovnog okruženja, kao i od većine ljudi, i potpuno se okrenuti unutar sebe. To je jedini način na koji sam mogao izgraditi sasvim nove temelje i polako i svoj novi “ja”, koji se temelji na potpuno drukčijem identitetu.
