Stabla lipe, bagrema, kestena formiraju šume. No med se od njihovog cveta zove lipov, bagremov i kestenov… Opšte je poznato da pčele za pravljenje meda sakupljaju nektar s cveća, a manje se zna da one sakupljaju i ostale slatke sokove. Takav je i šumski med – med koji nije proizvod cvetnog nektara već medne rose.

 

Medna rosa toliko je lekovita da su stari Rimljani mislili kako je ona dar s neba, a sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća mislilo se da mednu rosu luči drvo. No medna rosa zapravo je lepljiva masa bogata ugljikohidratima koju izlučuju biljne uši i ostali biljni insekti.

 

Medna rosa najčešće se pojavljuje u četinarskim i listopadnim šumama u vreme kada su noći hladne, a jutra topla. Vrlo je važno da je vlažnost vazduha visoka jer bi u protivnom voda iz tog soka isparila, biljni sok bi otvrdnuo i pčele ga ne bi mogle sakupiti. Iz tog razloga, najbolji šumski med dolazi iz mediteranskih šuma.

 

 

Kako se šumski med razlikuje prema vrsti stabla i šumskim insektima, tako se i cvetni med razlikuje prema vrsti cvetnog nektara. No bez obzira o kojoj se vrsti cveta i stabla radilo, postoje temeljne razlike između cvetnog i šumskog meda.

 

Za početak, šumski med je s obzirom na cvetne vrste meda za 13 puta bogatiji mineralima i aminokiselinama. Šumski med takođe ima veću razinu saharoze, dekstrina i mineralnih materija te smanjen udio glukoze i fruktoze jer medna rosa ne sadrži fermente kao što je nektar.

 

Uopšteno, šumski med je bogatiji aminokiselinama i oligosaharidima – probioticima koji imaju blagotvoran učinak na bakterije u probavnom sistemu, pa se šumski med često preporučuje kod probavnih tegoba.

 

Šumski med je mnogo tamniji, gorkastijeg okusa, intenzivnijeg mirisa i sadrži manje kiselina od cvetnog meda. Zbog niske razine fruktoze i glukoze i odnosa glukoze i vode, šumski med je mnogo otporniji na kristalizaciju te sadrži više antibiotičkih svojstava od cvetnog meda.

 

Zbog bogatog lekovitog sastava i osebujnog mirisa, šumski med je ranije bio daleko cenjeniji nego danas, a najčešće se koristio za lečenje bolesti dišnih puteva.

 

 

1. Šumski med je prirodni probiotik

Oligosaharidi prisutni u mednoj rosi ponašaju se kao probiotici koji potiču rast korisnih bakterija prisutnih u crijevima. Veoma je učinkovit ako se konzumira nakon uzimanja antibiotika za liječenje bakterijskih infekcija. Poboljšanjem crijevne flore povećava i apetit.

 

Šumski med svoja impresivna antibakterijska svojstva duguje visokoj razini pH, niskom sadržaju vlage i vodikovom peroksidu – snažnom sredstvu za dezinfekciju koje se prirodno pojavljuje kao rezultat reakcije između glukoze, šećera i enzima koje luče pčele. Iz tog se razloga, šumski med preporučuje za grlobolju, za ublažavanje kašlja te za brži oporavak nakon teških bolesti i bolesti dišnih puteva. Posebice kod upale pluća.

 

Med sam po sebi ima niski glikemijski indeks i poznat je kao zdravija zamena za šećer. Budući da se šumski med ne dobiva iz slatkog cvetnog nektara, on sadrži još manje šećera, pa se zato preporučuje dijabetičarima.

 

Šumski med bogat je flavonoidima – fitokemikalijama sveprisutnim u prirodi, od kojih se mnoge pojavljuju u povrću, voću te pićima kao što su čaj, vino, kava i sokovi na bazi voća. Flavonoidi djeluju kao jaki antioksidansi, a naše ih telo koristi u smanjivanju upalne reakcije, snižavanju visokog pritiska, ubrzavanju i jačanju krvotoka i suzbijanju slobodnih radikala koji mogu prouzročiti bolesti i uzrokovati starenje organizma. Pobudili su znatan interes zbog istraživanja koja su pokazala da je konzumacija namirnica bogatih ovim fitonutrijentima povezana sa znantno nižim rizikom razvoja tumora usta, ždrela, debelog creva, dojke, bubrega i jajnika.

 

Šumski med bogat je mineralnim solima koje deluju u nizu telesnih funkcija. One održavaju rad nervnog sistema, reguliraju probavu i razinu telesne tečnosti. Budući da mineralne soli uravnotežuju hidrataciju organizma, šumski med se posebice preporučuje sportistima koji znojenjem gube veliku količinu vode i soli iz organizma. Nakon treninga dovoljno je u čaši vode rastopiti dve čajne kašičice meda. Šumski med preporučuje se i trudnicama, no oni osetljivijeg želuca bi trebali pripaziti s njegovom konzumacijom jer zbog svoje aromatičnosti može potaknuti proizvodnju želučane kiseline.