• 713
  • 0
Latinski naziv: Daucus carota
 
Karakteristike po kojima se prepoznaje u prirodi:
 
Stabljika – grana se, žilava i čekinjasta (oštrih dlaka), 30 cm do 90 cm visine.
 
Listovi – jajasti, dvostruka perasta nervatura sa obeleženim segmentima (rese listova su isečene na fine delove), dlakavi.
 
Cvetovi – kružna štitasta cvast (konkavna u obliku ptičijeg gnezda) od malih nejednakih, belih (ponekad rozikasto-sivih), čipkastih i brojnih cvetova u grupi, sa jednim centralnim cvetom, koji je često tamnocrven.
 
Koren – ušiljen i končast, mesnat, žućkasto-beo, slatkast (jestiv) i aromatičan.
 
Plod – ovalan, ravan, oko 4 mm dužine, sivkasto-braon, oivičen bodljicama, na vrhu sa 1-3 vlakna.
 
Miris – aromatičan.
 
Ukus – opor, podseća na domaću šargarepu.

Delovi biljke za upotrebu u lekovite svrhe: Cela biljka.
 
Lekovito dejstvo: Stimulans, diuretik, sredstvo za jačanje želuca, antihelmintik.
 
Divlja šargarepa je veoma značajna za pesak u mokraći, ograničenje ili bilo kakvu opstrukciju u urinarnim kanalima ili bešici. Često će dovesti do izlečenja kada sva druga sredstva ne uspeju.
 
Lekovita upotreba: Hidropsija, zadržavanje urina, pesak u mokraći, problemi sa bešikom, nadutost, nefritis, čir, amenoreja, ekcem, svrab, poremećaj jetre, kancer, bolno mokrenje, dismenoreja, apsces, karbunkul, skrofula, teške povrede, kolik.
 
Preparati: Esencija, tečni ekstrakt, infuzija, prah, tinktura.

Doziranje:
 
Esencija: 2-4 supene kašike, 3 do 4 puta dnevno.
Tečni ekstrakt: 1/2-1 čajna kašičica.
Infuzija: 60 ml.
Prah: 1 g do 2 g.
Tinktura: 1/2-1 čajna kašičica.
 

PRIMENA U LEKOVITE SVRHE

 
Najčešći oblik u kom se uzima je infuzija ili čaj.
 

Oralna


Hidropsija: Videti “LEKOVITE FORMULE”.
 

Kožna

 
Čirevi, apscesi, karbunkul, rane, teške povrede: Koristiti rendanu kao oblogu.
 

LEKOVITE FORMULE

 

Hidropsija

 
35 g divlje šargarepe (Daucus carota)
42 g klekove listače (Polytrichum juniperinum)
30 g semena lubenice, izmrvljeno (Citrullus lanatus)
 
Preparat: Krčkati u 1,5 l destilovane vode 20 minuta, zatim procediti.
 
Doziranje: 2 supene kašike na svaka 2 sata. Uz ovo koristiti parnu kupku, 2 do 3 puta nedeljno.
 

Cistitis
(zapaljenje bešike)

 
15 g divlje šargarepe (Daucus carota)
15 g uve (Arctostaphylos uva-ursi)
15 g bobica kleke (Juniperus communis)
15 g vratića (Tanacetum vulgare)
15 g korena ili soka sladića (Glycyrrhiza glabra)
15 g agatozme (Agathosma betulina; A. crenulata; Diosma ericoides)
1 čajna kašičica kajenske paprike (Capsicum frutescens; C. minimum)
 
Preparat: Krčkati polako prvih pet biljaka, 20 minuta u 1 l vode; procediti dok je vruće iznad kajenske paprike i agatozme.
 
Doziranje: 60 ml 4 do 6 puta dnevno.
 
Primena: Gde je neophodno, očistiti creva ubrizgavanjem od mačje mente (30 g natopljeno u 1 l provrele vode); zatim posle nekoliko minuta dodati pola čajne kašičice smeše praha i ubrizgati kada postane mlako. Ovaj postupak čišćenja creva se može postići i sa 7 g kore šimširike ili kore krkavine dodate u gornju formulu.
 

Zapaljenje bubrega

 
15 g divlje šarharepe (Daucus carota)
15 g crkvine (Parietaria officinalis)
15 g uve (Arctostaphylos uva-ursi)
15 g korena maslačka (Taraxacum officinale)
15 g korena belog sleza (Althaea officinalis)
15 g kore američke jasike (Populus tremuloides)
1 čajna kašičica kajenske paprike (Capsicum frutescens; C. minimum)
 
Preparat: Krčkati polako prvih šest biljaka u 1 l vode, dok se ne spusti nivo na 500 ml; procediti iznad kajenske paprike.
 
Doziranje: 3 supene kašike na svakih sat vremena, dok pacijent ne oseti olakšanje, zatim na svaka 2 sata.
 
Primena: U isto vreme, staviti vruć flanel preko bubrega i lumbalne regije.
 
Karakteristike pri rastu: Dvogodišnja biljka, pronađena je na istočnoj polovini SAD-a i Kanade, i u Evropi i Aziji; raste u pustošima, graničnim poljima i pokraj puta, a cveta u periodu jun-septembar. Za farmere divlja šargarepa se smatra štetočinom, za ljubitelje cveća predstavlja radost i osveženje za stanovnike prirode (muve, bube, pčele i ose).
 
Divlja šargarepa i domaća šargarepa nisu ista vrsta: Ime “divlja šargarepa” verovatno potiče od popularnog verovanja da je domaća šargarepa, koju su Holanđani uvezli u Englesku tokom vladavine kraljice Elizabete, izvedena iz ove divlje vrste. Karakterističan ukus i miris, pošto je sličan, možda je podupro ovaj mit. Ali botaničari nisu uspeli da izvedu jestivo povrće iz ovog divljeg korena; kultivacija domaće šargarepe nakon nekoliko generacija ukazalaje na pretka drugog tipa, sasvim drugačije vrste.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *