• 493
  • 0
Razmotrimo faktore koji pogoduju razvoju raka i kako možemo da ih izbegnemo. Na primer, jedan od faktora je alkohol. Videćemo da upotreba alkohola favorizuje razvoj raka i zbog toga ga treba izbegavati. Štaviše, uvidećemo da nam izbegavanje alkohola pomaže na oba spomenuta fronta. Alkohol i njegovi proizvodi razlaganja imaju potencijal za izazivanje raka, a on takođe podriva imuni sistem. Shodno tome, ako izbegavate alkohol, ostvarićete dvostruku korist.
 
Jasno je da je najbolji način za izbegavanje raka njegovo sprečavanje pre nego što ima šansu da se uopšte i formira, čak i pre nego što se može detektovati testovima, pre nego što ima šansu da prouzrokuje bilo kakve simptome. Većina tipova raka se zaista može sprečiti pre nego što se i formira. Godine 1988. izašao je iz štampe izveštaj načelnika sanitetske službe o ishrani i zdravlju. U svom obimnom pregledu istraživanja raka naveo je: “U toku ovog istraživanja, postalo je jasno da mnogi oblici raka imaju (poznate) spoljašnje uzroke i, u principu bi trebalo zbog toga da bude moguće sprečiti ih.” Ti nalazi su se podudarili sa često navođenim istraživanjem koje su deceniju ranije sproveli doktori Vajnder (Wynder) i Gori (Gori). Njihova detaljna poređenja međunarodnih stopa pojave raka navela su ih na zaključak da je približno 80% slučajeva pojave raka mogu će sprečiti relativno jednostavnim izborima načina života. Deceniju pre objavljenog rada Vajndera i Gorija, dr Higinson je zaključio da 90% slučajeva pojave raka nastaje usled “sredinskih faktora”. Tako je u izveštaju načelnika sanitetske službe prihvaćeno istraživanje o važnosti načina života za rizik od raka koje je zastupano još od 1960-ih.
 
Šta su oni mislili pod “sredinskim faktorima”? Govore o bilo kojim faktorima osim naših unutrašnjih telesnih procesa i urođenih sklonosti koji utiču na nas. U te faktore spadaju vazduh koji dišemo, voda koju pijemo, izbor hrane, naše navike vežbanja (ili njihov nedostatak), naša seksualna praksa, naši društveni odnosi itd. Prema tome, kada nam stručnjaci kažu da je 80 do 90% slučajeva pojave raka “sredinsko” u stvari kažu da se većina vrsta raka može sprečiti ako obratimo pažnju na stvari koje unosimo u naša tela, stvari kojima dopuštamo da dolaze u kontakt sa našim telima, i stvari koje činimo sa našim telima.
 
Uprkos 30 godina shvatanja povezanosti raka i načina života, narodi širom sveta uglavnom nisu ugradili to saznanje u praksu. Profesor Majkl Spurn (Michael Sporn) je 1996. godine izvršio pregled 25 godina istorije od kada su Sjedinjene Američke Države zvanično objavile “Rat raku”. Iako je navodio oblasti uspeha, takođe je istakao veoma spor napredak u dostizanju značajnih stopa izlečenja za neke od vodećih vrsta raka kao što su rak dojke, pluća i prostate. Njegove napomene su nas vratile na Higinsove uvide kada je rekao: “Treba da podstičemo obrazovne napore za ohrabrivanje promena u stilu života, ishrane i drugih privrednih faktora koji mogu da spreče proces kancerogeneze (nastanka raka)”. Iako su istraživači godinama govorili o tome, na osnovu povećanih stopa pojave raka očigledno je da još uvek nismo naučili lekciju. Ponovo, molba je da svako od nas nauči kako naš sopstveni način života utiče na rizik od raka i da izvrši odgovarajuće promene.
 
Šta nam to tačno stručnjaci govore kada se radi o stilu života i “sredini” u najširem smislu reči? Oni iznose relativno prostu poruku. Sredinski faktori i iznesene promene načina života su jednostavne, a ipak duboke. One govore o stvarima kao što je prestajanje pušenja, bolja ishrana, redovno vežbanje i gubitak težine. Međutim, kada je časopis Wall Street Journal istražio tip vesti o raku koji televizije, novinski časopisi i novine pokrivaju, otkrio je da su istraživači raka smatrali da mediji daju pogrešno naglašavanje. Priče u medijima su se prevashodno bavile zabrinutošću u vezi sa dodacima hrani, zagađivanjem, zračenjem i pesticidima. Ove stvari su na daleko nižem mestu na listama stručnjaka po pitanju raka nego naši osnovni izbori ishrane.
 
Skoro dve decenije pre izveštaja ovog časopisa, dr Ernest Vajnder je već shvatio u čemu je bio problem. “Osobe teže da ignorišu sopstvenu odgovornost i okrivljuju štetne pojave, uključujući izlaganje kancerogenim materijama (agensima koji prouzrokuju rak), i spoljašnje sile. Zbog toga opšti sredinski elementi (stvari koje ne možemo dobro da kontrolišemo kao što je hemijsko zagađenje vazduha i vode ili dodaci hrani i zagađivači) primaju najveću pažnju umesto faktora koji rezultiraju iz ličnih stilova života.” Moj fokus u ovom poglavlju biće pre svega na najznačajnijim preventivnim faktorima raka – faktorima načina života koje svako od nas može da promeni.
 

Duvan je krivac broj 1

 
Duvan je krivac broj 1 za rak u Sjedinjenim Državama i u velikom delu sveta. Povećane stope smrtnosti od raka se mogu pripisati velikim delom duvanu, a to korišćenje duvana je zapanjujuće. Samo u Sjedinjenim Državama, približno 170.000 života se izgubi svake godine zbog raka prouzrokovanog pušenjem, što predstavlja trećinu od svih smrtnih slučajeva usled raka (umerena procena je da 400.000 Amerikanaca umire od svih bolesti prouzrokovanih pušenjem svake godine, sa godišnjim medicinskim troškom od 50 milijardi dolara). Širom sveta, godišnji broj smrtnih slučajeva uzrokovanih pušenjem je dostigao zaprepašćujućih 3 miliona ljudi. To je jednako jednoj smrti na svakih 10 sekundi.
 
Imamo obilje dokaza koji pokazuju moć duvana da izazove rak. Preko 4.000 različitih hemikalija je identifikovano u dimu duvana. Veliki broj ovih hemikalija imaju sposobnost da same prouzrokuju rak. Postoje određene kancerogene supstance u duvanu koje prouzrokuju rak pluća, druge koje prouzrokuju rak bubrega i bešike, neke koje prouzrokuju rak pankreasa. Sve zajedno, dugačka lista oblika raka je povezana sa izlaganjem proizvodima duvana. 
 
Kada razmatrate veliki broj štetnih hemikalija u duvanskom dimu ne bi trebalo da bude iznenađenje da duvan prouzrokuje više tipova raka kod ljudi nego bilo koji drugi poznati sredinski faktor.
 
Potencijal ovih hemikalija je dalje potvrđen činjenicom da nije samo osoba koja puši ili žvaće duvan izložena riziku. Oni koji pasivno udišu dim takođe povećavaju svoj rizik od raka. Trenutne procene su da svake godine u Sjedinjenim Državama 3.000 nepušača umre od raka pluća jednostavno zbog pasivnog izlaga nja dimu. Pored toga, očevi koji puše više od 10 cigareta na dan, u vreme kada začinju svoje potomke, kod svojih sinova i ćerki povećavaju rizik od razvijanja raka u detinjstvu za 31%. Ako puše više od 20 cigareta na dan, povećani rizik raste do 42%. Smatra se da je to usled DNK oštećenja u spermatozoidima prouzokovanih pušenjem. Očigledna poruka prevencije raka svakoj osobi je: “Izbegavajte bilo kakvo moguće izlaganje duvanu.” To znači da moramo da prekinemo da pušimo. To znači da moramo da prekinemo da žvaćemo duvan. To znači da moramo da smanjimo čak i naše pasivno pušenje izabiranjem radnih mesta i mesta za rekreaciju koja su bez dima.
 
Mnogi Amerikanci su zaista poslušali upozorenja o duvanu koja su objavljivana godinama. Približno 46 miliona Amerikanaca je prekinulo sa pušenjem cigareta. Pušenje cigareta među odraslim osobama starijim od 18 godina se smanjilo sa 42% 1965. godine, na 25% 1990. godine. Kao rezultat toga, rak pluća konačno počinje da opada kod muškaraca. Međutim, od 1990. godine, taj lagani pad pušenja se alarmantno zaustavio. Procenat naše populacije koja puši je ostao nepromenjen pola poslednje decenije. Možda još veću zabrinutost izaziva činjenica da danas puši veći broj srednjoškolaca nego pre tri godine.
 
Ako se trenutno borite sa zavisnošću od nikotina, ne očajavajte. Postoji 46 miliona Amerikanaca koji mogu da posvedoče da je stvarno moguće prekinuti sa pušenjem.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *