• 632
  • 0

Ne verujem u modernu medicinu. Ja sam medicinski jeretik za savremene lekare. Cilj mi je da ovom blogom ubedim i vas da počnete da razmišljate. Nisam oduvek bio medicinski jeretik. Nekada sam i ja verovao u modernu medicinu. Na studijama medicine, propustio sam da se dublje pozabavim istraživanjem koje se dešavalo u mojoj neposrednoj blizini, o neželjenom dejstvu hormona DES1 – jer sam verovao u to. Ko bi pomislio da će se 20 godina kasnije otkriti da taj hormon izaziva vaginalni rak i rađanje dece sa deformisanim genitalijama od strane majki koje su ga uzimale kao lek tokom trudnoće? Priznajem da nisam bio sumnjičav prema terapiji kiseonikom kod nedonoščadi, iako su najopremljenija i najmodernija odeljenja za prevremeno rođenu decu imala slučajeve polovičnog ili totalnog slepila kod 90% sve dece rođene sa nedovoljnom težinom. Nekoliko kilometara dalje, u velikim, ne tako „naprednim“ bolnicama, slučajeva retrolentalne fibroplazije (slepila), bilo je manje od 10%. Pitao sam profesore da mi objasne ovaj fenomen. Rekli su mi da doktori u sirotinjskim bolnicama jednostavno nisu bili sposobni da odrede pravu dijagnozu. Godinu ili dve kasnije, pokazalo se da je uzrok retrolentalne fibroplazije velika koncentracija kiseonika koja se daje nedonoščadi.

Poznati i bogati medicinski centri imali su veći rizik od slepila samo zato što su mogli da priušte najbolju medicinsku opremu; najskuplji i najmoderniji plastični inkubatori su garantovali da će sav ubrizgani kiseonik stići do deteta. U siromašnijim porodilištima, korišćeni su starinski inkubatori. Izgledali su kao kade sa labavim metalnim poklopcima. Oni su toliko cureli da gotovo da i nije bilo razlike između spoljnog vazduha i onog sa dodatnim kiseonikom, pa tako razređen kiseonik nije stizao da oslepi novorođenče. I dalje sam verovao kada sam pristupio istraživanju o upotrebi antibiotika teramicina u lečenju disajnih poremećaja kod prerano rođenih beba. Tvrdili smo da nema propratnih pojava. Naravno da ih nije bilo. Nismo sačekali dovoljno dugo da bi otkrili da ne samo da teramicin kao uostalom i svi drugi antibiotici nije učinio ništa dobro kod ovih infekcija, već je samo doprineo da hiljade dece ostane sa trajno žuto zelenim zubima i naslagama teramicina u kostima. I priznajem da sam verovao u vađenje krajnika, limfnih žlezda i štitnjače. Verovao sam profesorima kada su tvrdili da jeste zračenje štetno, ali da su upotrebljene doze sasvim bezopasne.

Godinama kasnije otprilike u vreme kada smo otkrili da „apsolutno bezopasno“ zračenje posejano koju deceniju ranije, sada donosi žetvu tumora štitne žlezde nisam mogao, a da se ne upitam kada mi dođu bivši pacijenti sa malignim čvorovima u žlezdama: „Zašto se vraćate meni? Meni, koji sam vas prvi razboleo i uništio?” Ali ja više ne verujem u modernu konvencionalnu medicinu. Verujem da uprkos svoj super tehnologiji i elitnom ophođenju prema pacijentu koje treba da vas ubedi kako brinu o vama podjednako brižno kao i o astronautu na Mesecu, najveća opasnost koja preti vašem zdravlju je zapravo doktor moderne Medicine. Verujem da su postupci lečenja bolesti u modernoj medicini retko kada uspešni, i da su često daleko opasniji od bolesti koju treba da leče. Verujem da su opasnosti u sprezi sa širokom upotrebom opasnih procedura u slučajevima kada uopšte nema bolesti. Verujem da više od 90% moderne Medicine može slobodno da nestane sa lica Zemlje doktori, bolnice, lekovi i oprema – a da će efekti tog nestanka na naše zdravlje biti momentalno poboljšanje. Verujem da je Moderna Medicina odavno prešla granicu, koristeći u svakodnevnim situacijama ekstremne mere lečenja, namenjene kritičnim stanjima. Svakog minuta svakoga dana Moderna Medicina preteruje i prelazi granice, jer je Moderna Medicina na to ponosna.

U nedavno objavljenom članku „Fantastična fabrika medicine u Klivlendu“, beskrajno su hvaljena dostignuća ove klinike postignuta u predhodnoj godini: „2.980 operacija na otvorenom srcu, 1,3 miliona urađenih laboratorijskih nalaza, 73.320 elektrokardiograma, 7.770 potpunih pregleda rendgen aparatom, 210.378 ostalih radioloških tretmana, 24.368 obavljenih hirurških zahvata.“ Ne postoji dokaz da je i jedna od ovih procedura doprinela poboljšanju zdravlja pacijenata. A članak, objavljen u internom časopisu same Klivlendske klinike, propušta da uopšte pomene da li je iko od tretiranih ljudi bio izlečen ovim skupocenim ekstra – vagantnim tehnikama. To je zato što proizvod ove medicinske fabrike nije ljudsko zdravlje. Tako da kada pođete lekaru, vas ne doživljavaju kao osobu kojoj treba pomoć u ostvarivanju zdravlja, već kao potencijalnog kupca svih medicinsko fabričkih proizvoda. Ako ste trudni, idete lekaru i on vas tretira kao bolesnicu. Porođaj je kraj devetomesečne bolesti koja mora da se leči, tako da vam prodaju intravenozne boce sa indukcijom, monitore za praćenje rada srca fetusa, puno divnih droga, sasvim nepotrebnu epiziotomiju, i kao top proizvod linijske proizvodnje – carski rez!

Ako napravite tu grešku i odete lekaru sa simptomima prehlade ili gripa, on će vam obavezno dati antibiotike, koji ne samo da su nemoćni kad je u pitanju prehlada ili grip već je izvesno da ćete od njih dobiti još gore probleme. Ako vam je dete suviše energično u školi za ukus nastavnika, vaš lekar će možda otići predaleko i pretvoriti ga u zavisnika od lekova. Ako vaša beba preskoči obrok jednog dana i ne dobija u težini onoliko brzo koliko to predviđa doktorovo uputstvo za rukovanje, on će vas možda baražnom paljbom ubediti da prekinete prirodni proces dojenja i počnete sa lekovima ili humanim mlekom u prahu, što je jako opasno. Ako ste toliko blesavi da svake godine idete na rutinski sistematski pregled, mrzovolja sestre na prijemnom, dim cigarete drugog pacijenta, ili samo prisustvo lekara može toliko da poveća vaš krvni pritisak, tako da je sigurno da odatle nećete izaći praznih šaka. Još jedan život „spašen“ zahvaljujući lekovima za visoki pritisak. Još jedan seksualni život uništen, pošto ovi lekovi izazivaju više impotencije nego svi psihološki razlozi zajedno. Ako toliko nemate sreće da živite u blizini bolnice u poslednjim danima svog života, vaš lekar će vam sigurno obezbediti smrt ni odar za 500 dolara na dan, sa svom poslednjom tehnologijom, aparatima i gomilom stranaca kojima ćete reći svoje poslednje reči. Ali, kako su ti stranci plaćeni da vas odvoje od porodice, nećete ni imati šta da kažete. Vaš poslednji zvuk biće elektronski bip kardiograma. Vaši najmiliji će u tome učestvovati: plaćanjem računa. Nije ni čudo što se deca plaše lekara. Ona znaju! Njihov instinkt za pravu opasnost još nije upropašćen. Strah zapravo nikada ne nestaje. I odrasli se plaše, naravno. Ali neće da priznaju, čak ni sami sebi. Šta se onda dešava – počinjemo da se plašimo nečeg drugog.

Naučimo da se ne plašimo lekara, već onog što nas vodi lekaru: našeg tela i njegovih prirodnih procesa. Kada se nečeg plašite, vi to izbegavate. Ignorišete. Sklanjate se od toga. Pravite se da to ne postoji. Pustite druge da brinu o tome. Tako vas preuzme lekar u svoje ruke. Mi mu to dopuštamo. Mi kažemo: Neću ništa da imam s tim, sa mojim telom i njegovim problemima, doktore. Ti se pobrini za to, doktore. Uradi ono što moraš. I doktor to i čini. Kada se lekarima prebacuje to što ne govore pacijentima o mogućim negativnim pojavama leka koji prepisuju, oni se brane time što tvrde da bi se odnos lekar-pacijent pokvario takvom iskrenošću. Ova odbrana je zasnovana na tome da je odnos lekara i pacijenta zasnovan na nečem drugom, a ne na znanju. Zasnovan je na veri. Mi ne kažemo kako znamo da su nam lekari dobri, kažemo da imamo poverenja u njih. Mi im verujemo. Nemojte da mislite da lekari nisu svesni ove razlike. I nemojte ni za trenutak da sumnjate da oni neće igrati upravo na tu kartu. Jer ono što je u igri kad je u pitanju ova sportska utakmica, je činjenica da 90% moderne Medicine koja nam ne treba, ulazi u igru samo da bi nas ubila.

Moderna Medicina ne može da opstane bez naše vere
u nju, jer moderna Medicina nije ni veština ni nauka. Ona je religija. Jedna od definicija religije je da je to svaki organizovani napor učinjen da bi se uhvatilo u koštac sa nepoznatim, zbunjujućim, nedokučivim stvarima oko nas. Crkva Moderne Medicine upravo se bavi sa neobjašnjivim, nedokučivim fenomenima kao što su: rađanje, umiranje i trikovi kojima se služi naše telo da nas zavara između ta dva kraja. U knjizi „Zlatna grana“ (The Golden Bough) religija je definisana kao pokušaj da se umilostive „sile superiornije od čoveka, za koje se veruje da kontrolišu i upravljaju tokom prirode i ljudskim životom“. Ako ljudi ne troše milijarde dolara na Crkvu Moderne Medicine da bi umilostivili sile koje upravljaju ljudskim životom, ja ne znam zašto to rade? Zajedničko svim lažnim religijama je to što obnaroduju da stvarnost nije ograničena niti zavisna od onog što možemo da vidimo, čujemo, osetimo ili omirišemo. Lako možete da testirate modernu medicinsku religiju na osnovu ove objave, jednostavno tako što ćete svog lekara da pitate zašto?, nebrojeno puno puta. Zašto mi prepisujete ovaj lek? Zašto će mi operacija pomoći? Zašto morate to da mi uradite? Zašto ja to moram da radim? Kada ovo pitanje „zašto?“ ponovite dovoljno puta, pre ili kasnije stići ćete do ponora vere. Vaš lekar će povući argument da vi ne možete nikako da dokučite niti da razumete sva ta čudesa koja njemu stoje na raspolaganju. Tada će reći: treba samo da mi verujete.

Upravo ste primili prvu lekciju iz medicinske jeresi. Lekcija broj dva je, da ako lekar želi od vas nešto čega se vi pribojavate, a vi ga pitate „zašto?“ dovoljno puta dok on ne izgovori „samo mi verujte”, ono što treba da učinite je da se okrenete na petama i odete što dalje od njega, najvećom brzinom koju vam dopušta stanje u kome ste. Na nesreću, jako malo ljudi je spremno da tako i postupi. Oni se predaju. Oni će dozvoliti da se strah od lekarske maske, od nepoznatih duhova iza nje, misterije dešavanja i onog što će se desiti, pretvori u divljenje celoj predstavi. Ali vi ne morate da dozvolite vračaru da bude po njegovom. Možete da se oslobodite Moderne Medicine što ne znači da ćete time ugroziti svoje zdravlje, jer nema ničeg strašnijeg ni opasnijeg nego kada uđete u lekarsku ordinaciju, kliniku ili bolnicu nepripremljeni. A kada kažem „pripremljeni” onda ne mislim da ste overili zdravstvenu knjižicu. Mislim time da treba da uđete i odatle izađete živi, i da pri tom ispunite svoj zadatak. A za to su vam neophodni posebni alati, veštine i lukavstva. Prvi alat kojim morate da ovladate je znanje o svom neprijatelju. Kada jednom shvatite Modernu Medicinu kao religiju, možete da se borite protiv nje i sebe odbranite na daleko efikasniji način nego ako mislite da je u pitanju veština ili nauka. Naravno, Crkva Moderne Medicine sebe nikad neće nazvati crkvom. Nikada nećete videti medicinsku ustanovu posvećenu religiji me dicine, koja je posvećena medicinskoj veštini ili medicinskoj na uci. Da bi preživela, Moderna Medicina počiva na veri. Sve lažne religije počivaju samo na lažnoj veri (prava religija počiva na znanju o Bogu i poverenju u Njega). To je toliko jako i duboko, da kada bi svi samo na jedan dan prestali da veruju u medicinu, ceo sistem bi se srušio. Jer kako objašnjavate da ljudi rade bespogovorno sa mo ono što im Moderna Medicina kaže, ne sumnjajući nimalo, dok sve druge institucije i te kako preispituju?

Da li bi ljudi pristali da ih neko veštački uspava, iseče na komade u procesu koga nisu ni malo svesni – da ne veruju u to? Da li bi ljudi gutali hiljade tone pilula svake godine bez ikakvog predznanja o tome šta te hemikalije mogu da im učine – da ne veruju u njih?

 

 

dr Robert Mendelson

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *