• 1
  • 0

Kada mu je dijagnostifikovan 2001. godine, tada nije bilo knjiga ni seminara, i bilo je veoma malo opcija u vezi kancera pluvačne žlezde. Predloženo lečenje bilo je veoma nakaradno sa verovatnoćom oštećenja facijalnog nerva; a jedina dva lokalna hirurga koja su radila na tome nisu više bila živa. Odabirajući umesto toga dobro poznatu nastavnu  bolnicu, pripremili smo se za operaciju broj 2 – ispravljajući loše postavljen hirurški dren koji odvodi pljuvačku iza njegovog uha; i uklanjajući drugu polovinu tumora za koju nam je rečeno da je preostala nakon prve operacije.

U potrazi za lekom

Provela sam nekoliko besanih noći pretraživajući internet u potrazi za odgovorima i opcijama. Kao medicinska sestra nikada nisam čula za alkalnost ili pH balans – ali to mi je imalo savršenog smisla. Kakva je krv, takvo je i telo. Niko od moje porodice ili prijatelja takođe nije čuo za to, a moje koleginice ozbiljno su mislile da sam poludela. Nisam ni znala da se kancer uvek vraća ako se pridržavate konvencionalnog načina lečenja Uprkos kritikama i neverstvu – znala sam da je postojao odgovor.

Studenti medicine pitali su da li mogu da dobiju taj tumor nakon operacije. Moj suprug bio se radovao njegovom otklanjanju da bi oni mogli da ga proučavaju. Rekla sam im da neće pronaći nikakav kancer. Hirurg mi se nasmejao i rekao: „Da, ona ga drži na nekakvoj zelenoj dijeti.“ Zaista, otprilike dve nedelje pre operacije alkalizovali smo krv pomoću zelenih sokova i dodataka. Nakon dva sata ispitivanja njegove parotidne žlezde, facijalnog nerva i mozga – nisu pronašli ništa. Hirurg je zapravo bio pozvan da dođe pred odbor za tumore da bude upitan zašto je mislio da je potrebno da operiše čoveka za kojeg je bilo jasno da nije imao kancer.

Znala sam da nauka na ćelijskom nivou ima smisla. Ako nauka ima smisla, ja verujem nauci i svojoj intuiciji – ne publici, ne prijateljima, ne doktorima. Tokom narednih godina pojavilo se mnogo više naučnih dokaza koji podržavaju prirodne metode koje ja živim, i koje su bile delotvorne hiljadu godina. Ali ipak, mnogi ljudi žive i umiru zbog konvencionalnih metoda lečenja hemoterapijom, operacijom i zračenjem; verujući nekom drugom a ne sebi.

Mog supruga pratili su 10 godina nakon te operacije jer kancer pljuvačnih ćelija ima tendenciju da se vrati i polako raste. On je u početku pomenuo alkalni način života i sve pozitivne promene koje su se bile dešavale. 16 godina od tada niko iz medicinske profesije nije mog supruga upitao šta je uradio da se oslobodi kancera.  Ne bi li bilo korisno znati kako je 58-godišnjak ostao zdrav, ne uzimajući lekove i ostajući oslobođen kancera? On nije od onih koji vole da pričaju o tim danima; više voli da ostavi tu dijagnozu u prošlosti. Ali ja jesam! Svima sam uzbuđeno pričala i otišla u naturopatsku školu u 46. godini da bi naše iskustvo nadahnulo i osnažilo i druge ljude.

Nedavno, dok sam slušala čudesan program po imenu „Buđenje iz Alchajmera“, imala sam još jedan „aha“ momenat. I znala sam, uprkos sumnjičavima i kritikama, da je ova informacija veoma osnažujuća i da može spasti vaš život. Istraživanje se nastavilo tokom mnogo godina sa neverovatnim rezultatima.

PET snimanja bila su eksperimentalna kada je mom suprugu bila postavljena dijagnoza. Još uvek – činjenica da sjedinjenje molekula glukoze sa radioaktivnim tragačem radi osvetljenja onih oblasti gde odlazi šećer (ćelije kancera koriste više glukoze za energiju od normalnih) – govorila mi je da su doktori medicine znali da kancer mora imati mnogo više šećera radi energije. Nikada nam nijedan doktor medicine nije rekao da izbacimo rafinisani šećer iz upotrebe. Ipak, mora da su znali da ćelije kancera moraju uzimati šećer da bi brzo izgrađivale nove ćelije i veze koje se pretvaraju u tumore. To su mogli da vide na PET snimanju.

Dakle, sada ima smisla da, ukoliko uklonite rafinisani šećer iz upotrebe, tada na efikasan način sprečavate ubrzanje produkcije kancera. Zatim ako promenite gorivo na sistemsku energiju zasnovanu na ketonima – što kancer ne može koristiti kao gorivo, tada će ćelije kancera umreti od gladi, jer one nemaju felksibilnost da se prebace na ishranu ketonima. I kada dovedete vaše telo u stanje ketoze, to takođe te ćelije čini ranjivijim na druge terapije kao što je imunoterapija. Istraživanje ketona veoma je obećavajuće na području kancera, ali imajte na umu da ne postoje dugoročna istraživanja. A tu su i kritike. Zapravo, kada mi neko govori o ketonima – prvo što mu kažem je da sam u školi za medicinske sestre učila o dijabetičarima i ketoacidoznim ljudima. I to nije bilo dobro! Ali istraživanje i nauka imaju smisla, a postoje i neverovatne priče o preživljavanju kancera.

Doktori medicine i onkolozi nastavljaju da ignorišu uticaj ishrane i izbora načina života u bavljenju hroničnim blestima. Epigenetska istraživanja pokazuju da ishrana i način života mogu uticati na dugovečnost i zdravo starenje tako što uključuju i isključuju gene. Morate početi od ishrane i načina života. Ako isključite gene za kancer – onda nema potrebe za operacijom, zračenjem ili trovanjem kancera jer ćete ga efikasno sprečiti time što ćete mu uskratiti gorivo koje podstiče njegov rast. A to vam daje kontrolni prekidač. I – daje vam priliku da isključite te gene budućim generacijama! Razmislite o tim mogućnostima.

Možda su vredne istraživanja.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *