• 1
  • 0
Depresija može nastati u svako doba, od kolevke pa do groba. Čak i bebe stare svega sedam do petnaest meseci, mogu biti depresivne. To se događa kad su razdvojene od majčinske ljubavi, kad osećaju emotivno zanemarivanje ili zlostavljanje, ili pak kad je majka potištena i utučena.
 
Bebe postaju povučene i slabije aktivne nakon inicijalnog nastupa besa ili perioda plakanja, ne zahtevajući ništa od svog okruženja i pokazujući pojačanje osećanja beznadežnosti i tuge. Ponekad one povremeno plaču, ali većinu vremena su nezainteresovane i ravnodušne. Takođe pokazuju poremećaj u hranjenju, često povraćaju pojedeno i spavaju prekomerno.
 
Jedna beba je razvila depresiju jer je majka izbegavala da je nosi, plašeći se da je ne ispusti. Zato ju je uzimala samo u očiglednim fizičkim potrebama. Nakon razgovora sa pedijatrom, opustila se i počela da više grli svoje dete i da mu pruža svu onu brigu i ljubav koju je beba tako očajnički želela. Ubrzo je beba počela da se smeši i depresija je bila pobeđena. Srdačna i topla, brižnost iz ljubavi, predstavlja obnavljajuću silu. Ona isceljuje svaki deo kako mozga tako i tela. Njen izvor je naš Bog pun ljubavi.
 
Hajde da se sad malo bavimo depresijom kod odraslih. Samoubistvo, kao najteži ishod depresije, najviše se događa kod muškaraca koji su prešli šezdesetu. Kod žena je učestalost dosta niža. Gubitak osećaja sopstvene vrednosti, u kombinaciji sa beznadežnom perspektvom u budućnosti, lako mogu izazvati depresiju. Starije osobe često ne mogu da prihvate svoju novu ulogu rastuće nesamostalnosti, opadanje fizičke snage i pokretljivosti, gubitak drage osobe ili pak prividnu ili realnu finansijsku nesigurnost. Bliskost novog bračnog druga ili iskrena brižnost i radosno staranje od strane sina ili ćerke ili možda mlađeg brata ili sestre, mnogima od njih je pomoglo da izađu iz depresije. Sa druge strane, iste ove mere su mnoge spasile od ulaska u depresiju.
 
Čak ni pobožni ljudi nisu izuzeti od depresije. Jov, jedna od najupečatljivijih ličnosti Biblije, vapio je na sledeći način: “Zašto si me izvadio iz utrobe? O da umreh! Da me ni oko ne vide!… Bijah miran i zatre me… Prosu na zemlju žuč moju… Sašio sam kostret po koži svojoj i uvaljao sam u prah slavu svoju. Lice je moje podbulo od plača, na veđama je mojim smrtni sen… ako li govorim, neće odahnuti bol moj; Ako li prestanem, hoće li otići od mene?… Duh je moj slomljen, dani su moji ugašeni… Zašto sakrivaš lice svoje i gledaš na mene kao na neprijatelja?… I gde je sada moja nada?”
 
Nakon jednog mog predavanja o emotivnom zdravlju, neko je upitao: “Da li bi biblijski prorok Ilija prošao i jedan od vaših psiholoških testova kao emotivno zdrava ličnost?” Ostatak pitanja otkrivao je znake skepticizma sa dubokim predrasudama prema psihologiji i psiholozima.
 
Odgovorio sam: “Ako bi ti uspeo da preživiš tri godine gladi i da te za to vreme hrane gavrani i da pri tom stalno na umu imaš da su napolju carevi ljudi koji traže tvoju glavu; ako bi mogao da licem u lice staneš sa 450 Valovih proroka koji su žedni tvoje krvi, a onda da nakon izvođenja izvanrednog čuda kojim si opravdao Boga shvatiš da se careva žena zaklela da ti neće ostati glava na ramenima; ako si shvatio da je sav tvoj trud bio uzalud; i ako bi nakon svega ovoga iskusio kratkotrajnu depresiju, verovatno bi prošao moje psihološke testove za procenu emotivnog zdravlja!” Da, čak je i Ilija bio depresivan. Ali, Bog je voleo Iliju i poslao je svog anđela da ga ohrabri i podrži u njegovoj depresiji.
 

Život gubi svoj smisao

 
Svaki onaj ko je iskusio patnje depresije, zna koliko je to okrutna bolest. Osećaš se sasvim sam, a čini ti se da te niko ne razume. Ako neko i uspe da te ozari nadom, ta nada brzo iščezava. Čini se da nema pomoći. Ostali simptomi su mnogobrojni i drugačiji kod različitih osoba i u različitim okolnostima. Nekima je teško da se koncentrišu dok je drugima jutro najgori deo dana.
 
Sve iziskuje ekstremni napor. Osećaš se ispran i krajnje, krajnje umoran. Kao da ni jednu odluku ne možeš doneti. Nemaš nikakva interesovanja za ono što se oko tebe zbiva, niti ti pada na pamet da se u bilo šta uključiš. Može sa desiti i da se osećaš krivim, a da ne znaš uzrok – ili pak znaš da ti je oproštena krivica, ali to ne možeš da osetiš. Jednostavno osećaš kao da te je Bog zaboravio i možeš čak biti uplašen i plakati mnogo, ili jednostavno postati preosetljiv na sve uticaje. Možda osećaš i da polako skrećeš sa uma.
 
Ponekad depresivci spavaju u grču i bude se veoma rano, mnogo pre nego li se osete odmornima. Neki imaju problema da zaspu. Odbijaju hranu. Imaju prolazne vrtoglavice i uznemiravajuća preskakanja srca. Simptoma ja mnogo i mnogi od depresivnih pacijenata ih ne doživljavaju sve. Kao što smo rekli, oni se razlikuju od čoveka do čoveka i od situacije do situacije.
 

Šta uzrokuje ove simptome kod depresivnih ljudi?

 
Obično postoji više uzroka. Nivo šećera može biti prenizak, takođe i nivo hemoglobina ili tiroidnih hormona. Neki autori smatraju da je posredi poremećaj u metabolizmu amina. Problem uopšte i ne mora biti fizičke prirode.
 
Ponekad nemili događaj može da pokrene čitav lanac misli koje preuveličavaju našu grešku i tad se osećamo potpuno nesposobnim i bezvrednim. Slom naših najviših moralnih principa, u trenutku slabosti može pokrenuti najdublju depresiju sa osećanjem duboke griže savesti i beznačajnosti. Uvideo sam da takve osobe često imaju stalan osećaj mučnine praćen povraćanjem. Ponavljane finansijske poteškoće, pritiskajuća dugovanja, neuspeh u braku ili vaspitanju dece – bilo koji od ovih faktora nastoji da iscrpi snagu nervnog sistema, što izaziva poremećaj hemijske ravnoteže i vodi u osećanje depresije.
 

Kako da izbegnemo depresiju? 

 
Niko nema sve odgovore i ponekad, kao poput nesrećnog Jova, i mi joj postanemo podanici. Ali, evo sada nekoliko veoma važnih predloga:
 
Postarajte se da svoje obroke pojedete u pravo vreme, sa razmakom od bar pet časova i neka oni budu umereni. Regularnost u obrocima je važna u održavanja nivoa šećera u krvi i u obezbeđivanju neophodnog odmora sistemu za varenje.

Mnoga uznemirena i lako deprimirajuća deca, potiču iz domova u kojima se između ostalog nije vodilo računa o malopre rečenom. Ona su razvila navike jedenja “džank fuda” (engl. junk food = smeće od hrane, hrana bez hranljivih sastojaka) u bilo koje doba dana i noći.
 
Poslastice od rafinisanog šećera, ako se uopšte upotrebljavaju (a ne bi trebale), treba uzimati veoma štedljivo. Ugljeni hidrati (šećeri) bi trebalo da potiču iz voća i integralnih žitarica, kakve su pšenica, kukuruz, ovas i proso. Nizak nivo hemoglobina se može sprečiti konzumiranjem namirnica bogatih gvožđem, vitaminom C i vitaminom B12. Najviše koncentracije gvožđa, za ovo-lakto vegeterijance (one koji jedu jaja i mlečne proizvode) se nalaze u sušenom voću, tamno zelenom lisnatom povrću, integralnim žitaricama, jajima i siru. Adekvatan unos vitamina B12 može se obezbediti malim dnevnim unosima mleka, krem sira ili belog kravljeg sira. Vegani (vegeterijanci koji ne koriste nikakve namirnice životinjskog porekla) mogu sebi obezbediti unos vitamina B12 konzumiranjem sojinih proizvoda kao što su vegetarijanske šnicle i nemlečni jogurti.
 
Da bi obezbedili telu dobru krv, obroci moraju biti pojedeni sporo jer hrana mora biti dobro sažvakana i fino natopljena sokovima pljuvačnih žlezda u kojima se nalazi pregršt važnih enzima. Delimično svarena hrana ostaje dugo u želucu i tamo može da formira alkohol u procesu vrenja. Ovo se događa kad se prejedemo, pijemo puno tečnosti za vreme obroka ili kombinujemo hranljive materije koje bi trebalo jesti u razdvojenim obrocima. Mnogi prepisani, ali takođe i lekovi koji se kupuju bez recepta, uključujući tu i sirupe na bazi alkohola, imaju značajan učinak u nastanku depresije. Depresijama koje su izazvane stimulansima bavićemo se nešto kasnije. Nizak nivo tiroidnih hormona može biti korigovan od strane vašeg lekara opšte prakse. Eto toliko o mogućnostima izbegavanja depresije.
 

Naučite se da mislite pozitivno

 
Kada bi svaki član porodice praktikovao pozitivistički stav u životu (vidi poslednji paragraf na kraju ovog poglavlja), svi bismo veoma napredno izgrađivali osećaj sopstvene vrednosti i osećanja vezana za depresiju bi bila svedena na minimum, a kod nekih ljudi se nikad ne bi ni ispoljila. Kod ovih prvih, čak iako bi se pojavila, vrlo brzo bi nestala.

U svojim tinejdžerskim godinama upamtio sam sledeće stihove iz Biblije i oni su polako postajali vodeći principi mog života: “Sve mogu u Isusu Hristu koji mi snagu daje.”
 
“Sve dobro što ti dođe pod ruku da činiš, čini po svojoj moći.”
 
“Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različita iskušenja, znajući da kušanje vaše vere gradi trpljenje, a trpljenje neka delo dovršuje, da budete savršeni i celi bez ikakve mane.”
 
“A Bogu hvala koji nam dade pobedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.”
 
Ohrabrujte članove svoje porodice da pronalaze moćne biblijske citate poput ovih, pamtite ih i delite tokom porodičnih bogosluženja. Time ćete na najbolji način izgrađivati emocionalno blagostanje svoje porodice. Ovi predlozi će ojačati vaše emotivne veze.
 

Promena okruženja ili aktivnosti

 
Ali šta da činimo kad nas depresivna osećanja i misli ipak pogode? Istog trenutka kad osetite da se ovo događa, reagujte odlučno na njih. Ako je to moguće pomerite se sa mesta gde se nalazite i setite se nečega što možete da uradite svojim rukama. Promena okruženja će vam pomoći da promenite i svoje misli. Ciljano prenesite svoje misli na nešto drugo; čišćenje, okopavanje ili sađenje. Popijte čašu vode. Izađite na svež vazduh i udahnite duboko. Energično istrljajte lice i zadnji deo vrata hladnom vodom. Tuširanje započnite toplom, a završite hladnom vodom.

Svaka od ovih mehaničkih metoda ima za cilj da preusmeri krv u vaš nervni sistem i obezbedi dovoljno krvi voljnom delu mozga da se odupre depresivnim mislima i da počne da misli na pozitivna, radosna i nagrađujuća iskustva iz vašeg života.
 
Dok činite ove stvari mislite o novim, okrepljujućim temama. Misli su često povezane sa našim okruženjem i aktivnostima. Mesta na kojima ste imali nadahnjujuće, pobedonosne misli, težiće da ih ponovo izmame.
 
Dr Vilder Penfild mi je jednom prilikom rekao da su moždani centri koji okidaju misli i osećanja jedni do drugih, pa se često dešava da kad se jedni pobude i drugi su spremni kao zapete puške. U svetlu ovoga, jasno je zašto jedna obeshrabrujuća misao lako povlači drugu, i za njom još jednu i tako sve dok sve naše misli ne postanu samo obeshrabrujuće.
 
Dakle, kad se ovo dogodi, bežite sa tog mesta gde se roje loše misli na neko drugo za koje vas vežu prijatna osećanja. Promenite nešto u svom životu i budite odlučni da promenite tok svojih misli. Zaista je potreban napor i rešenost da promenimo naše misli i osećanja – ali ovi mehanički pokreti će biti trik od velike pomoći.
 

Depresija izazvana krivicom

 
Ako je misao koja je pokrenula depresiju proizvela osećanje krivice i bezvrednosti, pratite biblijske korake da biste otklonili ova osećanja. Ako ste u grehu koji vam je poznat, priznajte ga Bogu. Izvinite se ako ste nekome nešto nažao učinili; i donesite krajnju odluku da ma koliko vas to koštalo, da ćete upotrebiti svu svoju snagu i moć i Bogom danu životnu silu da sa tim grehom jednom za svagda prekinete.
 
Ako su vaša osećanja depresije udružena sa osećanjem promašenosti i bezvrednosti, pozabavite se u mislima nekim od svojih životnih uspeha i dostignuća. Ustvari, u trenucima obeshrabrenja bavljenje ovim stvarima iz sopstvenog života, veoma je dobar izbor. Upamtite, vi ste stvoreni da uspete. I kao što dete iznova ustaje posle pada i tako uči da hoda, tako je i vama uspeh zagarantovan samo ako ustajete i počinjete iznova. Roditelji bi trebali da nauče da se deca uče uspehu i putem malih stvari. Ona se moraju naučiti da uživaju u uspehu. Učite ih kako da rade stvari koje će im pružiti osećaj uspešnosti i lične vrednosti. Minimizirajte njihove poraze i veličajte njihove uspehe.

Ako se depresija razvila zato što ste bili odbačeni od strane neke za vas značajne ličnosti, bacite se na posao da pružite ruku nevoljnome i gladnome. Činite dobro kako deci, tako i odraslima. Oni će ceniti vašu pomoć i osećaćete radost što ste je mogli pružiti.
 
Depresivna osećanja se uvek mogu prepoznati po negativnim mislima – o samom sebi, o okolnostima u kojima se trenutno nalazite i o budućnosti. I baš zbog toga što su ove negativne misli često preuveličane i što se tiču najdubljih emocija, one teže da vas ubace u začarani krug nervnog sistema, ustanovljavajući se kao navika ili normalan način reagovanja.
 
Ako depresivne emocije narastu do takvih razmera da sa njima više ne možete da izađete na kraj, potražite dobru profesionalnu pomoć. Što pre to uradite, lakše će terapeutu biti da vam pomogne u razbijanju neželjenog misaonog obrasca.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *