• 385
  • 0

Životinje se stadoše poigravati i skakutati a ptice sa pesmom poleteše u jasno plavetno nebo. Pre svega drugoga, Noje i njegova porodica zahvališe Bogu na njegovoj dobroti i brizi o njima svima tokom strašnog potopa. 

Skupiše gomilu kamenova da načine oltar pod vedrim nebom i na njemu prinesoše Bogu darove. Bog ih beše sačuvao i omogućio im da iznova započnu život u novome svetu.

I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, Sima, Hama i Jafeta govoreći:

Rađajte se i množite i napunite zemlju. Starajte se o svetu i svim stvorenjima u njemu. A ja vam dajem zavet da od sada neće više biti potopa ni uništavanja svih živih bića. Koliko god bude postojala zemlja, slaću vam dan i noć, studen i vrućinu, leto i zimu, doba za setvu i doba za žetvu. Postaviću znak da vas uvek podseća na moj zavet. Kad god pogledate u visinu i ugledate dugu na nebu, setite se mojega zaveta i znajte da ću ga održati.

Posle strašnog potopa Noje i njegova porodica uvek bi se malo uplašili kad stane da pada kiša. Ali onda bi pogledali u visinu i dok bi se sunce probijalo kroz oblake ugledali bi dugu gde sija na nebu. Tada bi se setili da su bezbedni jer Bog će održati svoj zavet.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *