• 733
  • 0

Unikatnost biblijskog Boga

„Ja sam Gospod, tvoj Bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz doma robovanja. Nemoj imati drugih bogova osim mene.“ (2. Mojsijeva 20:2)

„Ne idite za drugim bogovima, za bogovima naroda koji su oko vas – jer je Gospod, tvoj Bog, je revnosni Bog među vama – da se Gospod, tvoj Bog, ne bi žestoko razgnjevio na tebe i da te ne bi istrebio s lica zemlje.“ (5. Mojsijeva 6:14,15)

Da li ova Božja objava znači da postoje konkurentski bogovi koji su na neki način suparnici biblijskom Bogu?

„Ja sam Gospod i nema drugog. Osim mene nema Boga… Da bi se od istoka do zapada znalo da nema drugog osim mene. Ja sam Gospod i nema drugog… Ja sam pravedan Bog i Spasitelj, i nema drugog osim mene. Obratite se k meni i spasite se, vi koji živite po svim krajevima zemaljskim, jer sam ja Bog i nema drugog.“ (Isaija 45:5,6,21,22)

„S kim ćete me poistovetiti ili izjednačiti ili uporediti, pa da kažete da smo slični jedan drugom?… Setite se prošlosti davne, da sam ja
Bog, da nema drugog Boga i da niko nije kao ja.“ (Isaija 46:5,9)

Biblijski Bog je jedinstven jer On je Stvoritelj i Spasitelj.

„Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, večan je Bog. On se ne umara i ne posustaje. Razum je njegov nedokučiv.“ (Isaija 40:28)

„Ovako kaže istiniti Bog, Gospod, Stvoritelj nebesa, onaj koji ih je razapeo, onaj koji je rasprostro zemlju i sve što ona rađa, onaj koji daje dah narodu koji je na njoj i duh onima koji hodaju njom.“ (Isaija 42:5)

„Sada ovako kaže Gospod, tvoj Stvoritelj, Jakove, i tvoj Tvorac, Izraele: ‘Ne boj se, jer sam te ja otkupio. Pozvao sam te po imenu. Ti si moj, ako pođeš preko vode, ja ću biti s tobom. Ako pođeš preko reka, one te neće potopiti. Ako pođeš kroz vatru, nećeš izgoreti, niti će te plamen uhvatiti. Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, Sveti Bog Izraelov, Spasitelj tvoj.“ (Isaija 43:1-3)

„Jer ovako kaže Gospod, Stvoritelj nebesa, istiniti Bog, onaj koji je oblikovao i načinio zemlju, onaj koji ju je učvrstio i koji je nije stvorio uzalud, već ju je oblikovao da bude nastanjena: Ja sam Gospod i nema drugog.“ (Isaija 45:18)

Ko su zapravo „drugi bogovi“?

„Dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi nisu bogovi.“ (Galatima 4:8)

„Jer iako ima onih koji se nazivaju ‘bogovima’, bilo na nebu bilo na zemlji, jer ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’, za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:5,6)
Ideju o statusu boga koji po svojoj prirodi nije bog ljudima je predočio Lucifer, pali anđeo.

„Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi, znajući dobro i zlo.“ (1. Mojsijeva 3:5)

„Uzoholilo se tvoje srce i govoriš: ‘Ja sam Bog i na Božjem prestolu sedim usred otvorenog mora’, iako si zemaljski čovjek, a ne Bog, i svoje srce izjednačavaš s Božjim srcem… Zato što svoje srce izjednačavaš s Božjim srcem…“ (Ezekijel 28:2,6)

„A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvezda podići ću svoj presto i sešću na zbornu goru na krajnjem severu. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Svevišnjim.’“ (Isaija 14:13,14)

Demoni su tuđi lažni bogovi to jest pali anđeli (Juda 1:6), duhovna nebeska bića, potčinjena Luciferu (Isaija 14:12-15; Otkrivenje 12:9), pobunjenom heruvimu zaštitniku (Ezekijel 28:12-19), koji je uspio da zavede trećinu anđela (Otkrivenje 12:3-4; 7-17) koji deluju kao Božji neprijatelji koristeći pali ljudski rod (1. Mojsijeva 3. glava) za svoje ciljeve (1. Petrova 5:8; 2. Korinćanima 4:4; 11:14-15; 12:7). Biblija ih takođe opisuje kao zle (Matej 10:1) i nečiste duhove (Marko 1:27; Otkrivenje 16:13), kosmičke vladare tame (Efescima 6:12).

Šta donosi kompromis sa drugim bogovima?

„Ne sklapaj savez s njima ni s njihovim bogovima. Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navedu da mi zgrešiš. Ako bi služio njihovim bogovima, to bi ti bila zamka.“ (2. Mojsijeva 23:32,33)
Treba zapaziti da do kompromisa sa lažnim bogovima najčešće dolazi kroz ljudske veze, rodbinske, prijateljske, društvene…

„Čuvaj se da ne sklopiš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš, da to ne bude zamka među vama… Ne klanjaj se drugom bogu, jer je Gospod, čije ime je Revnitelj, revnosni Bog. Ne sklapaj savez sa stanovnicima te zemlje, jer kad budu obožavali svoje bogove i prinosili žrtve svojim bogovima, pozvaće i tebe, pa ćeš i ti jesti od njihove žrtve. Onda ćeš uzimati njihove kćeri za svoje sinove, i njihove kćeri će obožavati svoje bogove pa će navesti i tvoje sinove da obožavaju njihove bogove.“ (2. Mojsijeva 34:12-16; vidi 4. Mojsijeva 25. glava)

„Ako zaboraviš Gospoda, svog Boga, i ako pođeš za drugim bogovima i počneš da im služiš i da im se klanjaš, danas vas upozoravam da ćete sigurno propasti.“ (5. Mojsijeva 8:19)

„Čuvaj se da se ne povedeš za njima i da ne padneš u zamku pošto budu istrebljeni pred tobom, i da ne počneš da se raspituješ o njihovim bogovima, govoreći: ‘Kako su ti narodi služili svojim bogovima tako ću činiti i ja.’“ (5. Mojsijeva 12:30)

„Ne odstupaj ni od jedne reči koju ti danas zapovedam, ni desno ni levo, tako što bi išao za drugim bogovima i služio im.“ (5. Mojsijeva 28:14)

„Ali ako ti srce zastrani i ne poslušaš, nego budeš zaveden i počneš da se klanjaš drugim bogovima i da im služiš, danas vam kažem da ćete zaista propasti.“ (5. Mojsijeva 30:17)
 
Kako konformisti pravdaju svoje ponašanje?

„To se dogodilo zato što su Izraelovi sinovi zgrešili Gospodu… Bojali su se drugih bogova i živeli su po običajima naroda koje je Gospod oterao pred Izraelovim sinovima i po običajima koje su uveli carevi Izraela… Oni su služili odvratnim idolima iako im je Gospod govorio da to ne čine… Išli su za ništavnim idolima, pa su i sami postali ništavni oponašajući narode koji su bili oko njih, premda im je Gospod zapovedio da ne budu poput njih… Služili su i Gospoda, ali su se klanjali i svojim bogovima prema običajima naroda iz kojih su bili odvedeni u izgnanstvo. Sve do današnjeg dana oni se drže starih običaja… Ali oni nisu poslušali, nego su se držali starih običaja. Tako su ti narodi služili Gospoda, ali su služili i svojim rezbarenim likovima.“ (2. Carevima 17. glava)

Zapazimo reakciju naroda na poruku proroka Jeremije:

„Tada su svi muškarci koji su znali da njihove žene prinose kad drugim bogovima i sve žene koje su u velikom broju stajale tamo i ceo narod koji je živio u egipatskoj zemlji, u Patrosu, odgovorili Jeremiji: ‘Reč koju si nam rekao u Gospodnje ime nećemo poslušati, nego ćemo činiti po svakoj reči koja je izašla iz naših usta: prinosićemo kad carici nebesa i izlivaćemo joj žrtve ljevanice, kao što smo mi i naši praočevi, naši carevi i naši knezovi činili po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama. Tada smo bili siti hleba i dobro nam je bilo i nismo doživljavali nikakvu nevolju. A otkad smo prestali da prinosimo kad carici nebesa i da joj izlivamo žrtve ljevanice, u svemu oskudevamo i ginemo od mača i gladi. Kada prinosimo kad carici nebesa i izlivamo joj žrtve ljevanice, kada pravimo kolače u obliku njenog lika da bismo joj ih prineli i izlivamo joj žrtve ljevanice, zar to činimo bez pristanka svojih muževa?’“ (Jeremija 44:15-19)

Zastranjenje od Boga kroz kompromis sa demonima možda je najbolje izraženo od strane jednog zapadno afričkog plemena koji na ovaj način opisuje Stvoritelja u njihovoj kulturi:

„Da, stvorio nas je; ali nakon što nas je stvorio, napustio nas je, ne mari za nas; daleko je od nas. Zašto da mi marimo za Njega? Niti nam pomaže, niti nas povređuje. Duhovi su oni koji nas mogu ranjavati, njih se bojimo, i njih obožavamo. Za njih marimo.“

Nije li ovo fascinantno? Ima nečeg u krilatici da „ovom narodu treba samo kandžija“. Demoni su „naši“ bogovi sa strastima i zloćudnošću kao kod ljudi. A Tvorac je navodno daleko.

Ovo je obrazac kako se sklapa pakt sa zlom o nenapadanju. Od vas se očekuje da budete demokratični i tolerantni prema svim religijama. Zar nisu svi ravnopravni? Kako je to divno. Međusobno priznavanje u lažima.

Tu, nažalost, nije kraj. Ima onih koji će se pored svega izloženog pozivati na Bibliju da opravdaju svoj konformizam. Jedan od takvih tekstova nalazi se u Rimljanima poslanici 14. glava, gde Pavle savetuje da se oni koji su početnici ili slabi u veri ne osuđuju ili sablažnjavaju sporednim stvarima kao što su način ishrane, odnos prema određenim danima i sl. Drugo omiljeno mesto konformista je 1. Korinćanima 8. glava koja govori o hrani žrtvovanoj idolima. Međutim, oni će preskočiti tekst u nastavku iste poslanice:

„Šta dakle hoćemo da kažemo? Da ono što je žrtvovano idolu znači nešto ili da idol znači nešto? Ne, nego kažem da ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu. A ja ne želim da vi imate išta zajedničko s demonima. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku. Ne možete jesti sa stola Gospodnjeg i sa stola demonskog. Ili zar prkosimo Gospodu? Zar smo jači od njega? Sve je dozvoljeno, ali nije sve umesno. Sve je dozvoljeno, ali nije sve na izgradnju.“ (1. Korinćanima 10:19-23)
Pavle objašnjava da su čak i oni koji imaju tendenciju da svetkuju određene starosavezne praznike na pogrešnom putu:

„Dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi nisu bogovi. A sada kad ste upoznali Boga – u stvari sada kad je Bog upoznao vas – kako to da se ponovo vraćate ispraznim i lošim načelima i želite da im opet iznova robujete? Vi pomno držite dane i mesece i razdoblja i godine. Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio oko vas.“ (Galatima 4:8-11)

Konformizam proizvodi trajnu i dugoročnu štetu

Hoće li nam „zameriti“ ljudi zbog naše doslednosti istini? Da li ćemo im pomoći konformizmom? Ili ćemo im pružiti satisfakciju da to što rade i mi odobravamo svojim učešćem? Može li odobravanje prevare postati svjedočanstvo za istinu?
Šta će nam doneti „prihvaćenost“ zbog konformizma? Stvarnu ljubav i poštovanje?

Konformista je „mali Mujo“ iz poslovice „Kud svi Turci, tu i mali Mujo.“ Ili anonimna osoba iz pesme Bijelog Dugmeta „Pristao sam, biću sve što hoće…“

Zemlja je dolina konformizma. Iz te matrice nisu izuzeti ni oni koji se predstavljaju kao najveći intelektualci i naučnici. Konformizam i poltronizam zapravo su neophodni za „uspeh“ u svetu. Biblija govori o „naučnicima“ koji namerno odbacuju ono što je očigledno – Boga i stvaranje (vidi 2. Petrova 3:3-7).

Konformizam neminovno vodi gubitku zdravog razuma, individualnoj i kolektivnoj neodgovornosti i nesposobnosti razlikovanja dobra i zla.

Konformizam udara u temeljni princip Božjeg poziva čoveku: „iziđite i odvojte se“ i ruši status „pozvanog (iz svijeta, od Boga)“.

 

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *