• 634
  • 0

U svom svedočanstvu priča kako se seća osećaja prilikom zlostavljanja. Tvrdi kako se tokom zlostavljanja osećao zastrašujuće ali istovremeno se osećao dobro. Bilo mu je samo 5 godina, kada mu je ujak predložio da se dira po genitalijama i oseća svoju polnost. To je trajalo dve godine.

Da je homoseksualnost bolest koja se može lečiti potvrđuju i mnogi homoseksualci koji su uspeli izlečiti ovaj, prvenstveno duhovni poremećaj. Neki od njih rado izlaze u javnost sa svojim svedočanstvom ne bi li tako pomogli onima koji su zapali u strašnu kaljužu greha koju izaziva homoseksualni čin. Jedan od tih ljudi je i Richard Cohen koji je bio homoseksualac sve dok nije upoznao Boga. Tada je počela njegova borba koja je trajala 10 godina, ali uspeo je. Danas je u braku i otac je. Uz to Cohen piše knjige te vodi centre za ozdravljenje od homoseksualne bolesti.

Cohen tvrdi kako se homoseksualci ne rađaju takvi nego je homoseksualnost isključivo bolest duha izazvana spoljašnjim poremećajem. On opisuje uzrok svoje  homoseksualnosti pa tako govori kako je uzrok zlostavljanje njega, dok je bio dečak od strane njegovog ujaka koji ga je seksualno iskorištavao. Ujak je iskoristio njegovu tešku situaciju u porodici i nedostatak Cohenovog oca koji je zanemarivao svoje sinove i vršio nasilje nad majkom. Nakon toga Cohen polako zaboravlja događaje iz detinjstva, odnosno potiskuje ih unutar sebe. Prvi poriv prema homoseksualnosti osetio je u srednjoj školi. Tada je počeo tražiti dečka jer je imao žestoku potrebu za polnim činom. Menjao je partnere i bolovao od depresije. Krenuo je psihijatru jer je unutar sebe znao da je homoseksualnost bolest koja mu uzrokuje nezadovoljstvo i depresiju. Nije mu pomoglo.

Na svojoj drugoj godini fakulteta Cohen upoznaje mladića Tima s kojim je u vezi tri godine. Cohen svedoći kao je njegov momak Tim bio hršćanin te da je stalno imao osećaj zaprljanosti i greha zbog homoseksualnosti koju uživa. Zbog Timove odanosti Bogu zajedno su počeli čitati Sveto Pismo i tako su se, kako kažu zaljubili u Hrista. Na kraju Richard i Tim zaključuju kako je homoseksualnost u suprotnosti sa Božijom reči te oboje odlučuju stati sa seksualnim odnosima. Nakon toga Richard se zavetuje na celibat koji traje 9 godina i u to vreme svedoči o žestokim napadima koje je uspio pobediti molitvom. Ubrzo nakon toga Richard upoznaje svoju ženu, zaljubljuje se u nju. Richardova supruga, ostala je trudna, a on se i dalje bori s bolesti. Govori kako mu je bilo jako teško jer je u snovima sanjao muške genitalije i nije znao kako se odmaknuti od te, kako svedoči, prljave strane sebe. Počeli su mu prilaziti muškarci koji su tražili odnose i on je pokleknuo. Prevario je svoju ženu s muškarcem i to ga je dotuklo.

On je znao da je cela bolest odraz zlostavljanja u detinjstvu i svim silama, trudio se to iskorijeniti iz sebe. Nakon nekoliko godina mukotrpne borbe Richard upoznaje hršćanina, čoveka za kojeg kaže da je izlečio njegove rane. On ga nije krivio, dopustio mu je da isplače svoju bol i u tom trenutku Richardova agonija prestaje. On više nikada nije osetio istospolnu privlačnost. Svedoči kako je uz pomoć molitve, Hrista i dobrih ljudi, punih ljubavi uspeo izlečiti svoju nastranost. Nakon izlečenja, Cohen govori o slobodi koju pruža samo Isus. Reč je o slobodi od greha i tame koju homoseksualnost donosi sa sobom. Njegov život posvećen je pomaganju homoseksualcima koji se žele izlečiti. Predvodi centre za lečenje, piše knjige te pomaže nesretnim dušama zarobljenim u grehu patnje, tuge i boli.

Cohen tvrdi kako je homoseksualnost bolest duha, a ne genetska bolest, bolest društva, a ne bolest unutar čoveka. Govori kako se samo borbom protiv tog greha može sprečiti širenje te bolesti koja sa sobom nosi ni manje ni više uništenje čovečanstva. Cohen je bivši homoseksualac, koji je naravno, omražen u homoseksualnim krugovima. Upravo zato, što govori istinu. ‘Borba protiv greha je jako teška, no sloboda koju dobivamo ne može se meriti s tim’.

Opšte je poznato da je homoseksualnost u puno slučajeva izazvana poremećajem u detinjstvu. Isto tako nemali broj homoseksualaca pati od depresije i osećaja manje vrednosti. Uvek, ali baš uvek krive društvo za te osećaje, a vrlo retko se odlučuju na borbu s uzročnikom svoje depresije. Homoseksualci su ljudi koji su zbog svog greha i izopačenosti daleko od istine no, samo ljubav, jaka želja, molitva i žrtva može im pomoći u otkrivanju istine.

Ma, da im se i dopusti brak , da im se dopusti bilo šta, oni neće postati srećniji ljudi i to je ono što je istina. Zbog toga je cela parada u kojoj se oni bore za brak koji nikad nisu ni imali sama po sebi bedasta. Svetovnom slobodnom oni neće osloboditi svoju dušu, samo će dobiti mogućnost širenja greha. Richard Cohen nije jedini na svetu koji je uspeo izlečiti homoseksualnost, postoji niz primera, no uprkos tome homoseksualci će reći da su oni takvi rođeni. Činjenica je da velik broj njih nikada nije pokušao izlečiti svju nastranost, naprotiv svojom voljom prepuštaju se grehu koji zatvara njihove oči i srce pred istinom. A kako onda da vide?

Pogledajte video iskustvo:
{youtube}-ZZ5H-wWomw{/youtube}

 

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *