• 530
  • 0

U jednom istraživanju na Univerzitetu u Severnoj Karolini koje je obuhvatilo 1.215 majki i njihove dece,48 55% majki nikada ni je patilo od depresije, 38% su ponekad bi le depresivne, a 8% je patilo od kliničkog ob lika teške depresije. Trogodišnja deca klinički depresivnih majki nisu htela mnogo da sarađuju i ispoljavala su više problema u ponašanju od dece majki iz druge dve grupe.
Ova deca su imala i lošije rezultate na testu kojim se ocenjivao jezik izražavanja i verbalno razumevanje.


Deca onih majki koje nikada nisu patile od depresije imala su najbolje rezultate, dok su rezultati dece čije su majke bile ponekad depresivne, ali nisu patile od teškog oblika depresije bili negde između druge dve grupe.

Na sreću, depresija kod majke nije bio jedini faktor koji određuje rezultat kod deteta. Deca osećajnih mama koje poštuju svoju decu, podržavaju ono što ona rade i koje se ne mešaju bez potrebe,bolje su prošla na testu inteligencije i jezičkih sposobnosti i više su pomagala svojim
mamama u sklanjanju igračaka. Negativan uticaj kliničke depresije bio je, čini se, donekle oslabljen kada je depresivna majka usto i osećajna.

Glavni autor ovog istraživanja upozorava: “Jedna stvar na koju ono što smo otkrili ukazuje jeste da bi bilo dobro da se oni koji pokušavaju da pomognu depresivnim majkama sa malom decom, osim
na samu depresiju, usredsrede i na neke druge faktore. Nedostatak majčinske ose ćajnosti i loš odnos između majke i deteta vrše negativan uticaj, naročito u porodicama u kojima depresivna majka ne oseća podršku društvenog okruženja i pod stalnim je stresom zbog finansijskih poteš koća.”

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *