• 411
  • 0

Udruženje RODA (Roditelji u akciji) sprovodi 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, a sloganom “Prekinimo ćutanje” pozvali su žene da podele svoje loše iskustvo porođaja, kao deo procesa izlečenja od traume i kao čin bunta protiv tradicionalno ukorenjenog stava da se o lošem iskustvu ne priča i da je jedino važno da je porođaj rezultirao zdravim detetom.

– Na svom prvom i jedinom porođaju u KBC Osijek doživela sam od sestara i osoblja tretman kakav ni životinji ni zveri ne bi niko smeo da pruži. Sestre u porodilištu su me nazivale kravom, nemajkom, glupačom i stokom (jer je trebalo da im pevušim valjda, a ne da vičem od bolova). Dete se rodilo u mekonijskoj plodnoj vodi, a one su vrištale kako smrdimo i da ovakva govna nikad nisu videle – ovo je samo jedna u nizu priča žena koje su odlučile prekinuti ćutanje o zlostavljanju koje su pretrpele.

– Toliko su naviknuti na takav vid ponašanja i ne mogu da shvate da to nije prihvatljivo ponašanje. S druge strane žene ne podižu tužbe jer je to jako teško. Problem je što mi u Hrvatskoj nemamo čvrsti zakonski okvir koji bi štitio žene, a ni pravna struka nije o tome osvešćena. Isto tako, porodice su u finansijski nepovoljnoj poziciji, mnogi nemaju novca jer puno žena ostane bez posla nakon porođaja – rekla potpredsednica Udruženja RODA Daniela Drandić.

Baš zbog ovog stanja u zdravstvu, položaj Hrvatske je vrlo loš u odnosu na druge evropske zemlje, kako svedoči veliki broj pritužbi i reakcija majki, kao i statistički podaci Ujedinjenih nacija.

– Kad je malenoj srce prestalo da kuca doktor se sav uznemirio. Iako je srce stalo, njegovo vređanje nije. Skakao mi je po stomaku da je izvade iz mene. Rođena je mrtva i pedijatri su je 3 minuta oživljavali. Dok su se borili za njen život doktor je nastavio, da ako ostane mrtva da ne krivim njega i ako je ožive, da će biti retardirana i ko zna hoće li biti normalna. Moja malena danas ima 5 godina i sasvim je zdravo i normalno dete, a ja još uvek imam strah od trudnoće, a o porođaju i da ne pričam – napisala je jedna od brojnih žena koje su želele da ostanu anonimne.

– Ja imam 17 godina. Oni misle da zato mogu prema meni da se odnose kao prema smeću. Većinu vremena sam provela sama. Kad je počeo porođaj, sklonila je paravan, bila bezobrazna i gruba. Kad sam rekla da me boli, počela je da me vređa. Bila sam posramljena, nisam smela da pisnem, odmah je vikala i postala grublja. Kad više nisam mogla, rekla je da ću ubiti dete, tad mi je babica skočila na trbuh i napokon je bilo gotovo. Nažalost ni sestre na odeljenju nisu bile puno bolje. Doslovno su mi uterali strah u kosti – rekla je devojka koja je svoje dete donela na svet u porodilištu Koprivnica.

Iako Hrvatska ima niz kvalitetnih i dobrih lekara kao i medicinskog osoblja, još uvek ima previše onih koji sebi daju za pravo da se na takav krajnje nehuman način odnose prema ženi u trenutku dok trpi najveće bolove. Uz katastrofalnu ekonomsku situaciju u državi, zbog koje se mnoge žene sve teže odlučuju na majčinstvo, još i ovakvo ponašanje prema onima koji se usude da imaju dete, o čemu svedoče demografski podaci susedne države.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *