• 777
  • 0

Prošla je decenija od tada a ovaj zanimliv sistem gradnje još uvek nije izašao iz mode.

Zapravo, korišćenje obnovljivog i potpuno prirodnog materijala – stabljike žitarica ili drugih industrijskih biljaka, odlične mehaničke i izolacione karakteristike, brzina i jednostavnost gradnje, i na posletku, dugotrajnost ovako izvedenih objekata, obezbeđuju kućama od slame sigurnu budućnost.

Veoma čest prvi komentar na pomen kuća od slame je onaj da se tako gradilo u srednjem veku. Jeste. Gradilo se uveliko do drugog svetskog rata. Gradi se i danas. Zašto? Zato što smo zaludni, sentimentalni ili ekscentrični, ili zato što ono što valja ne treba odbacivati?

Brojne su predrasude o ovim kućama:

– lako se zapale i brzo gore,
– ispunjene su insektima i glodarima,
– nestabilne su, itd.

Slama gori, ali gori i papir, pa ipak ćete upaljačem teško uspeti da zapalite sklopljen telefonski imenik, insekti i glodari se useljavaju u svaku nezaštićenu termoizolaciju zato što im je toplo (slama ne predstavlja izvor hrane). Uostalom, kod nas samo graditelji bez elementarnog poznavanja osnovnih materijala mogu unapred da odbace bilo kakvu mogućnost građenja ovakvih kuća.

Kombinacija slame i blata dokazana je u svim delovima Srbije – mnoge vojvođanske, šumadijske, ili kuće istočne i južne Srbije koriste se i nakon 200 godina, a osnovna restauracija (uglavnom krovne konstrukcije) vraća ih u prvobitno stanje.

Prostorije pre više decenija izolovane karatavanom, vitlovkama (valjci od blata kojima je formiran plafon vojvođanskih kuća), nabojem ili blatom oblepljenim preko pletenog pruća, i danas su jednako prijatne zimi i leti.

U ovom tekstu korišćeni su prvenstveno saveti i preporuke severnoameričkih graditelja, jer je njihovo iskustvo u gradnji balama slame veliko i potvrđeno na brojnim objektima koji trpe teže klimatske uslove nego što su oni na teritoriji RS.

Najosnovnije, u SAD su bale slame prihvaćene kao građevinski materijal izvrsnih karakteristika, podležu svim propisima, moraju imati sertifikate i specifikacije kao i svaki drugi materijal, tj. moraju ispunjavati stroge zahteve bezbednosti, mehaničkih karakteristika, dugotrajnosti, protivpožarne zaštite.

Do sada je bilo dovoljno prilika da se ispitaju i mnoge druge negativne pretpostavke kojih se obično ne dosete ni najveći skeptici – i sve su se pokazale kao pogrešne ili neosnovane.

Dobre mehaničke osobine kao preduslov lakoće oblikovanja prostora

Danas je u SAD moguće korišćenje i dodatno kompresovanih bala koje izdržavaju ukupni pritisak na konstrukciju i do 4MN (originalno osmišljene za podlošku kontejnera na prekookeanskim teretnim brodovima).

Zid od standardnih bala izdržava pritisak krovne konstrukcije do 900kg po dužnom metru zida, a onaj od dodatno kompresovanih i nekoliko puta više – 4,5 do 7t po metru zida! 

Predstavljene noseće karakteristike bez problema prihvataju opterećenje bilo kakve krovne konstrukcije i znatno će unaprediti dizajn objekata ovog sistema u narednom periodu.

Kako bi se dodatno osigurala njihova nosivost, slama unutar bala je povezana u vertikalnom položaju, trakama ili vrpcama na svakih 8-10cm po visini. Ovakvo vezivanje dopušta i horizontalno sečenje motornom testerom kako bi se dobila željena visina elementa (kod prozora, nadvratnika, tavanice, itd).

Mehaničke karakteristike zidova od bala slame svrstavaju ih u masivni sistem gradnje što u ovom slučaju znači da projektant ima veliku slobodu u oblikovanju osnove objekta, pravca pružanja zidnih ravni i njihog oblika (valoviti, obli, potpuno ravni, itd).

Otpornost na vlagu

Gljivice se mogu pojaviti u slami pri visokoj vlažnosti (preko 20% suve mase, tj. relativne vlažnosti 70-80%). Ozbiljnija oštećenja javljaju se tek kada je slama duži vremenski period izložena ovim uslovima. Hronična naizmenična promena vlažnosti ne predstavlja nikakvu pretnju.

U Kaliforniji periode intezivne kiše prate dani suvog vetra koji odlično isuše zidove. Iz tog razloga veoma je retka pojava vlage na zidovima, kao što je to npr. slučaj u Britaniji (međutim, ova nepogodnost važi i za sve druge fasadne sisteme).

Vlaga na fasadi pređe 20% prilikom dužeg perioda intezivnih kiša, ali se skoro uvek sasvim osuši pre nego gljivice uspeju da se razmnože u broju koji je vidljiv za oko ili opasan po konstruktivnu stabilnost objekta.

Iskustvo i rezultati testova pokazali se da je najbolji način da se izbegne dugotrajna koncentracija visoke vlažnosti pravilno oblaganje bala na takav način da one mogu emitovati i akumulirati vlagu u okruženje, držeći je na optimalnom nivou, kako u samom zidu tako i u enterijeru.

Otpornost na insekte i pesticide

U poređenju sa drvetom, postoji tek nekoliko insekata koji vole slamu (u SAD termiti predstavljaju čestu opasnost za objekte od materijala organskog porekla). U svakom slučaju sasvim je dovoljno pratiti isti postupak kao i prilikom zaštite drveta.

Same bale daju insektima mnogo manje prostora za život i kretanje nego npr. bondruk sistem koji se inače koristi u SAD (mada su i kod nas sve češći šuplji zidovi sa gipskartonskim pločama). Za razliku od sena, slama sadrži veoma malo hranljivih sastojaka i sama po sebi ne privlači insekte. Dovoljna je, mada ne i neophodna, standardna zaštita bala koja se i inače koristi prilikom dezinsekcije.

Termičke karakteristike

Zidovi od bala slame zaštićeni malterom ili glinenim blatom imaju sposobnost akumulacije i emisije toplote: u toku dana sakupljaće toplotu i zatim je u toku noći ispuštati u prostoriju, istovremeno se hladeći, da bi zatim u toku dana prostoriji predavali svežinu sakupljenu u toku noći. Ova osobina doneće velike prednosti u komforu tokom sve dužeg leta, ali osnovna prednost jeste efekat na potrošnju energije.

Gradnja

Kao kod montažnih, skelet kuća od bala slame postavlja se na pripremljenu osnovu (temeljne stope i temeljna ploča). Zidovi od bala slame, uglavnom, mada ne i obavezno, formiraju se tek po postavljanju krovnog pokrivača kako bi bili zaštićeni od vremenskih uticaja u toku ugradnje (pre nego što zaštitu preuzme obloga od maltera).

Međutim, skelet koji formira objekat može biti dimenzionisan i prema samom sebi jer će težinu završnog oblaganja krova, i kompletnog objekta, dobrim delom preuzeti zidovi.

Prethodno se postavi zaštitni sloj za regulaciju vlage u osnovi zida: sloj šljunka ili daske (zaštićene premazima ili folijama). Prilikom formiranja zidova dodatno se može postaviti laka armatura: metalne šipke ili pruće (analogno primeru iz naše prakse gde je kod vojvođanskih kuća preko svakog sloja naboja postavljan sloj trske).

Takođe, bez obzira da li se zid od bala slame sučeljava ili sutiče sa istovetnim, ili zidom od drugog materijala, veza bi trebalo biti dodatno ojačana armaturnim šipkama koje će biti upuštene u drugi zid najmanje 15cm. Moguća je kombinacija ovih zidova sa svim drugim materijalima: opekom, penobetonskim elementima, ali i metalnim profilima za staklene zavese. 

 

Završna obrada zidova

 

Površine bala slame nude odličnu mehaničku vezu za spoljašnje i unutrašnje oblaganje zida cementnim ili krečnim malterom, bez potrebe za mrežicom i sl.

Mrežica, tj. lako armiranje mogu biti korišćeni onda kada obloga bala ima i konstruktivno-noseću ulogu, ili kada se želi dodatna sigurnost od pojavljivanja površinskih pukotina na samoj oblozi zida – malteru.

U svakom slučaju, pričvršćivanje mreže na zid sasvim je jednostavno uz pomoć žice ili dužih šipki.

Zbog prirodnih neravnina zida od slame pre treba koristiti nepravilan raspored ovakvih ankera nego bilo kakvu vrstu obrasca, osim osnovnog kriterijuma dobre pričvršćenosti.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *