• 234
  • 0

Njegov prijatelj je doŔao ga poseti. Tek Ŕto je uŔao u bolesnikovu sobu, spazio je praznu stolicu, postavljenu uz krevet na kojem je starac lezao.

Bila je čudno okrenuta. Upita ga, zbog toga, čemu služi. Čovek mu slabaÅ”nim glasom odgovori: „Zamislim da Isus sedi na stolici, s njim sam pričao pre nego Å”to se vi doÅ”li. Godinama sam se mučio sa molitvom, sve dok mi jedan prijatelj nije rekao da moliti znači razgovarati s Isusom.

Tako ja zamislim Isusa da sedi tu ispred mene i govorim mu, onda sluŔam njegove odgovore. Od tada nemam viŔe problema sa molitvom.

Nekoliko dana kasnije, doÅ”la je kćerka onog starca u kancelariju prijatelja koji je posetio njenog oca, kako bi javila da je njen otac umro.

Rekla je: „Ostavila sam ga samo par sati. Kad sam se vratila u sobu, naÅ”la sam ga mrtvog sa glavom naslonjenom na praznu stolicu koja je uvek stajala uz njegov krevet.
 

Dodaj komentar

VaÅ”a e-mail adresa neće biti nigdje objavljena. Obavezna polja su označena sa *