• 534
  • 0

Do pojave deformiteta kod dece dolazi zbog toga što mališani sve češće, umesto da trče za loptom, slobodno vreme provode za kompjuterom ili gledajući televizor.

Ako se tome dodaju i nepravilna ishrana, preterano konzumiranje slatkiša, čipsa, gaziranih i energetskih pića, nije ni čudo što vremenom postaju sve tromiji i gojazniji. Teške torbe i nepravilno, pogrbljeno sedenje, neudobna obuća takođe uzimaju svoj danak i sve češće mališane dovode kod lekara.

Lekari savetuju mališanima, kao i njihovim roditeljima, kako bi se sprečili gojaznost, loše telesno držanje, a posebno problem sa krivom kičmom, da moraju da uspostave pravilan način ishrane, te da uvedu svakodnevnu fizičku aktivnost. Stručnjaci savetuju da deci treba ograničiti vreme koje provode ispred televizora i računara.

 

Problemi

 

Specijaliste naglašavaju da se iz godine u godinu susreću sa mališanima koji imaju problema sa lokomotornim sistemom, odnosno lošim telesnim držanjem, krivom kičmom i ravnim stopalima.

– Gojaznost i stomatološki problemi takođe su jedan od najvećih problema dece. Nažalost, sve više je mališana sa prekomernom težinom i sa lošim i krivim zubima.

Naglasio je da je loš stil življenja glavni uzrok raznih deformiteta kod dece.

– Dugo sedenje, nedovoljna fizička aktivnost i neadekvatna ishrana u kojoj dominiraju brza hrana i grickalice najčešći su uzroci zdravstvenih problema učenika osnovnih, ali i srednjih škola.

On dodaju da je veoma bitno da se za svako dete pri upisu u školu obavi kompletan sistematski pregled, koji obuhvata fizikalni pregled po organskim sistemima i psihofizičku procenu deteta, pri čemu se po potrebi uključuje i psiholog i drugi konsultanti, kao što je logoped, uz porodičnog lekara i stomatologa.

– Neophodno je što ranije ustanoviti problem kako bi se efikasnije i na vreme rešio, bilo da je reč o krivoj kičmi ili zubima.

Specijaliste dečije i preventivne stomatologije kažu da se u svakodnevnoj praksi sve više susreću sa decom koja imaju razne bolesti zuba.

– Osim urođenih deformiteta kao što su razni rascepi usne, nepca, vilice, koji i roditelji odmah uoče i na njih reaguju, kod dece se veoma često javljaju i nepravilnosti koje se utvrde tek dolaskom kod stomatologa, a to su najčešće uskost vilica, teskobnost u zubnom nizu, visoko nepce i obrnuti preklop.

Prema njihovim rečima, već u najranijem detinjstvu veoma je važno obratiti pažnju na pravilan način ishrane, postojanje loših navika i položaj pri spavanju.

– Potrebno je pravovremeno početi sa terapijom da bi se postigli što bolji rezultati, zbog čega je veoma važna dobra saradnja dečijeg stomatologa.

 

Gojaznost

 

Skoro dve trećine stanovnika ima problem sa viškom kilograma. Prema istraživanju preko 50% je gojaznih stanovnika i u sledećih nekoliko godina njihov broj će rasti. Nutricionisti navode da je, uz ekspanziju brze hrane, jedan od uzroka gojaznosti jeftina hrana koja goji, poput slatkiša i namaza.

Istraživanja su pokazala i da svako treće dete uzrasta od sedam do 15 godina, ima prekomernu telesnu težinu.

Tokom sistematskih pregleda đaka pri upisu u osnovnu školu uočeno je da je gojaznost jedan od najčešćih zdravstvenih problema kod dece.

Lekari upozoravaju na to da gojazna deca imaju povećan rizik za nastanak velikog broja obolenja, kao što su astma, infekcije kože, poremećaji spavanja, bolovi u zglobovima, povećan krvni pritisak, dijabetes, visok holesterol i kamen u žuči.

Dodaju da su uzroci gojaznosti kod dece složeni i obuhvataju genetske, biološke i kulturološke faktore, a pored zdravstvenih problema, gojaznost ima i psihološke posledice, jer deca sa viškom kilograma imaju manje samopouzdanja i samopoštovanja.

Da bi se sprečila gojaznost, lekari savjetuju mališanima, ali i njihovim roditeljima da uspostave pravilan način ishrane kod dece i uvedu svakodnevnu fizičku aktivnost.

Deformiteti

Prema statističkim podacima, oko 20% školske dece ima neki oblik oštećenja lokomotornog aparata urođenih ili stečenih tokom života, odnosno krivu kičmu, ravna stopala i slično.

Prema istraživanjima, koja su obavljena u svetu, veliki je procenat osnovaca i srednjoškolaca sa takozvanim visokim risom. U pitanju je „izdubljeno“ stopalo, kod kojeg se jasno vidi unutrašnji svod, a može da se uoči već kod novorođenčeta. Najčešće u porodici dece sa takvim stopalom ima odraslih članova sa istim problemom. Međutim, osim problema sa nalaženjem odgovarajućih cipela, ne javljaju se druge tegobe.

U slučaju ovog deformiteta bilo bi dobro da se roditelji posavjetuju sa lekarom prirodne medicine ili fizioterapeutom. Oni će proceniti da li je potrebno da budu sprovedene odgovarajuće vežbe ili je dovoljno samo praćenje razvoja stopala kod takvih mališana.

Stopala sa spuštenim svodom, takozvani ravni tabani, takođe su česta pojava u današnjoj populaciji. Odluku o vrsti cipela (obične ili ortopedske) koje će nositi mališan sa ovakvim stopalom, kao i uložaka, uz obavezno sprovođenje vežbi, mora da donese lekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, odnosno dečji hirurg ortoped.

Stručnjaci ističu da je, ako dete ima bilo kakav deformitet stopala, neophodno izabrati odgovarajuću obuću. A to može da se uradi tek nakon što se roditelji posavjetuju sa lekarom specijalistom fizikalne medicine i rehabilitacije, dečjim hirurgom ili ortopedom.

 

Pravilno držanje

 

U školskom periodu, naročito u periodima intenzivnog fizičkog rasta organizma veliki značaj ima dobro držanje tela kao preventiva nastanka trajnih deformacija koštanog sistema.

Nepravilno dugotrajno sedenje ili hodanje, nošenje školske torbe u jednoj ruci, nošenje neudobne obuće, skrivena kratkovidost opterećuju kičmeni stub i iz loših navika prilikom držanja tela mogu da se razviju ozbiljni deformiteti.

Dobro držanje tela predstavlja uslov za normalno funkcionisanje pluća, srca, organa za varenje i drugih sistema. Pravilno držanje podrazumijeva da se glava nalazi u produžetku tela, sa pogledom koji je usmjeren pravo napred, grudni koš je blago izbočen i nalazi se nešto ispred ramena. Ramena su na istoj visini, a prava linija koja spaja centre levog i desnog ramenog zgloba, prolazi kroz kičmeni stub.

Lopatice su priljubljene uz leđa i nalaze se na istoj visini i rastojanju od kičme. Kičmeni stub posmatran sa strane pokazuje tri blage fiziološke krivine (vratnu, leđnu i slabinsku), a sa zadnje strane kičmeni stub je celom dužinom prav (od potiljka do trtične kosti) i deli telo na dve jedinke i simetrične polovine. Dobro držanje tela imaju deca sa pravilno i srazmerno razvijenom muskulaturom. Nažalost, samo mali broj dece pravilno držanje održava bez posebne kontrole.

Loše držanje

Karakteristika nepravilnog držanja tela je da promjene iščezavaju prilikom svesnog mišićnog zatezanja. Ako se dete upozori da loše drži telo, ono će sa lakoćom da se ispravi.

Kod lošeg držanja najčešće je izražena slabost kičmenog stuba, što je uslovljeno slabošću ramenog pojasa, kukova, zglobova kolena ili stopala. Smatra se da dve trećine školske populacije ima loše držanje tela.

Loše držanje kod učenika treba da bude jasno definisano i precizno određeno. Utvrđivanje tipa lošeg držanja tela podrazumijeva, pored posmatranja, i veliki broj merenja koja pokazuju kolika su odstupanja od normalnog, odnosno koji je stepen deformiteta prisutan. Kada se utvrdi koja je nepravilnost najizraženija, po njoj loše držanje dobija naziv. Telesni deformiteti nastaju usled deformacija kičmenog stuba, slabosti leđno-lopatične muskulature, deformacije grudnog koša, karličnog pojasa i donjih ekstremiteta.

Pravilno sedenje

Dobrosjedeći položaj podrazumijeva takozvani ekstendiran položaj kičme (delovi tela su u pravilnom odnosu), pri čemu se njen torakalni deo naslanja na naslon stolice, glava se nalazi u produžetku kičmenog stuba sa pogledom usmerenim prema napred, a sedni deo je potisnut nazad. Natkolenice se oslanjaju na sedeću površinu najmanje sa dve trećine svoje dužine i sa potkoenicama čine pravi ugao. Stopala su paralelno postavljena i celom se površinom oslanjaju na pod. Odmarajući položaj deteta pri sedenju podrazumijeva blago savijene ruke u laktovima, šakama i delom podlaktica koje se oslanjaju na površinu klupe, odnosno radnog stola.

Kičmeni stub

Najpoznatiji deformiteti kičmenog stuba su: kifoza, lordoza, kifolordoza, skolioza, okrugla leđa i pljosnata ili ravna leđa. Ova patološka iskrivljenja kičme nastaju usled povećanja fizioloških krivina iznad dozvoljenih granica.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *