Procenjuje se da je oko 700 biljnih vrsta u Srbiji ugroženo ljudskom delatnoÅ”Äu. Od tih biljaka najbrojnije su lekovite biljke.
Da ne bi doÅ”lo do njihovog potpunog iÅ”Äezavanja one su zakonom zaÅ”tiÄene razliÄitim stepenom i merama zaÅ”tite. Na osnovu najnovijih odluka Vlade Republike Srbije zaÅ”tiÄene lekovite biljne vrste podeljene su u Äetiri kategorije:
I Biljne vrste za koje važi potpuna zabrana koriÅ”Äenja i prometa.
II Biljne vrste koje su pod kontrolom koriÅ”Äenja i prometa.
III Biljne vrste koje su kao prirodne retkosti pod zabranom sakupljanja, branja i uniŔtavanja.
IV Biljne vrste za Äije je prikupljanje potrebna dozvola.
Kako bi smo pojednostavili ovu podelu dajemo spisak vrsta Äiji je otkup potpuno zabranjen ili ograniÄen:
LEKOVITE VRSTE ZA KOJE VAŽI STROGA ZABRANA (I i III kategorija):
— Gorka detelina (Menyanthes trifoliata L.)
— MedveÄe grožÄe (Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Spreng.)
— Žalfija (Salvia officinalis L.)
— Izop (Hyssopus officinalis L.)
— Smilje (Helichrysum arenarium (L.) DC.)
— Rosulja (Drosera rotundifolia L.)
— Lincura (Gentiana lutea L.)
— Maljava breza (Betula pubescens Ehrh.)
VRSTE ÄIJE JE PRIKUPLJANJE OGRANIÄENO (II i IV kategorija):
— Borovnica (Vaccinium myrtyllus L.)
— Kleka (Juniperus communis L.)
— AnÄeoski koren (Angelica panÄiÄii Vand.)
— JagorÄevina (Primula veris Huds.)
— IÄirot (Acorus calamus L.)
— KiÄica (Centaurium umbellatum Gilib.)
— Kilavica (Herniaria glabra L.)
— Dlakava kilavica (Herniaria hirsuta L.)
— Kantarion (Hypericum perforatum L.)
— Beli slez (Althaea officinalis L.)
— Crna zova (Sambucus nigra L.)
— Odoljen (Valeriana officinalis L.)
— Crni gavez (Symphytum officinale L.)
— Divizma (Verbascum densiflorum Bertol.)
— MatiÄnjak (Melissa officinalis L.)
— Vranilova trava (Origanum vulgare L.)
— Äubar (Satureja kitaibelii Wierzb. ex Heuff.)
— Divlja majÄina duÅ”ica (Thymus sp.)
— Pelin (Artemisia absinthium L.)
— Zlatica (Solidago virgaurea L.)
— Oman (Inula helenium L.)
— Slatki koren (Glycyrrhiza glabra L.)
— KaÄun (Orchis morio L.).
Neophodno je napomenuti da postoje razliÄite meÄunarodne konvencije o zaÅ”titi biljnih vrsta, od kojih se jedna odnosi samo na divlje orhideje. Prilogom br. 2 „Konvencije o meÄunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune“ – Washington, 1973. zaÅ”tiÄene su sve vrste divljih orhideja.
Biljke iz I i III grupe bi trebalo potpuno zaÅ”tititi od eksploatacije sa prirodnih staniÅ”ta, a potrebne sirovine obezbeÄivati iskljuÄivo sa plantaža.
Biljke iz II i IV grupe trebalo bi koristiti samo u meri koju dopuÅ”taju prirodni potencijali, struÄno i odgovorno, kako se njihov status ne bi pogorÅ”ao. I ovde je potrebno plantažiranje, naroÄito na prirodnim staniÅ”tima.
Berba lekovitih biljaka bi trebalo da bude racionalna, odnosno potrebno je sakupljati samo one delove koji se upotrebljavaju za dobijanje sirovine. KoliÄina koja se sakuplja trebalo bi da predstavlja koliÄinu dovoljnu za godinu dana. TakoÄe je neophodno da se prilikom sakupljanja samoniklih lekovitih biljaka 1/3 jedinki ostavi radi dalje reprodukcije.
U cilju oÄuvanja lekovitih biljnih vrsta neophodno je na podruÄjima na kojima se ono sakuplja organizovati kurseve i letnje Å”kole za obuku sakupljaÄa biljaka, radi upoznavanja sa pravilnim i racionalnim sakupljanjem biljaka. Kurseve bi trebalo da vode nauÄni i struÄni radnici iz oblasti botanike i fitoterapije.
Radi poznavanja – o ugroženosti flore Srbije najbolje govori Crvena knjiga flore Srbije (1999) u kojoj je obraÄeno 50 isÄezlih i 121 krajnje ugroženi takson (biljne vrste i podvrste). MeÄu krajnje ugroženim taksonima nalaze se mnoge biljne vrste koje mogu da se koriste kao lekovite.