Šta su, čemu služe i kako se dobijaju etarska ulja ?

Svaka biljka na svetu ima svoj karakterističan miris. Odakle on potiče i šta ga stvara?

Miris bilja potiče od uzajamnog delovanja i svojstava organskih materija sadržanih u biljci, kao što su alkohol, ester, fenol, aldehid, keton, terpen itd., pa se svaka biljka razlikuje po mirusu spram svog sastava hemijskih elemenata i njihovh spojeva.

Od imena samih hemijskih sastojaka mnogo su poznatiji u publici interesantniji nazivi njihovih spojeva (tvorbi) pa tako dolazimo do pojma „Eterična ulja“ (smesa različitih organskih spojeva). Eterična ulja su u stvari tečnosti manje iii više isparljive na sobnoj temperaturi.

Odnosi izmedu sastojaka eteričnih ulja prilično su stabilni u određenom ambijentu i u odredenom vegetativnom stadijumu razvoja biljke.

Prirodna eterična ulja su skupa jer ih je jako teško napraviti veštačkim putem (sintetički). Do danas je nauka uspela napraviti jedino „kvalitetna“ sintetička eterična ulja ljubičice i jorgovana.

Eterična ulja se najčešće nalaze u epidermi stanica latica, (npr. ruža i jasmin), u žljezdastim dlačicama (npr. paprena metvica i lavanda), u stanicama parenhima (npr. lovor). Stanična aktivnost o kojoj zavisi stvaranje eteričnog ulja vrlo je intenzivna za vreme celog vegetacijskog razdoblja, a posebno pre cvetanja i u razdoblju prelaza u reproduktivnu fazu.

Kada biljka miruje, etericna ulja se akumuliraju u vegetativnim organima: listovima, cvetovima, plodovima, kori, korenu i plodovima.

Različiti delovi iste biljke mogu akumulirati raznovrsne materije, što je vidljivo iz njihovih aromatičnih svojstava. Eterična ulja se osim za pravljenje tinktura u prirodnoj medicini upotrebljavaju i za pripremanje mirisa, aroma, pića i začina.