• 412
  • 0

Tamo će joj biti davane razne terapije, od kojih su neke zakonski obavezujuće u većini država, a nakon toga biće ostavljena da leži u krevetu, verovatno vrišteći čitava četiri sata. Tek nakon toga, i samo na svaka četiri sata, vama će biti dozvoljeno da je dojite, ili pak da joj date flašicu sa mlekom, ako ste izabrali tu opciju.

Srebro-nitrat

Vaš lekar neće nimalo oklevati da vašu tek rođenu bebu dovede u kontakt sa prvim hemikalijama u njenom životu, čija primena dominira savremenom medicinom u gotovo celom svetu. U bebine oči odmah će ubaciti nekoliko kapi srebro-nitrata, koji se daje pod iracionalnom pretpostavkom da kod svih majki postoji mogućnost da su obolele od gonoreje, koja se može preneti na bebu tokom porođaja. Zapravo, lekari su ti koji su političarima rekli da takvu vrstu tretmana treba postaviti kao zakonski obavezujuću u svim državama. Lekari ne žele da testiraju majke na gonoreju, već primenjuju štetni srebro-nitrat na oči njihovih beba, tvrdeći da testovi na gonoreju nisu stoprocentno precizni. To nije istina, to je najveća glupost za koju smo čuli, jer ni srebro-nitrat nije stoprocentno efikasan, niti možemo tačno odrediti šta je preciznije i bolje: test na gonoreju ili srebro-nitrat. Čak i da beba oboli od gonorejne oftalmije, iz bilo kog razloga, taj problem se rešava upotrebom prirodnih antibiotika.

Primena srebro-nitrata je imala smisla pre nego što je upotreba antibiotika postala dostupna, ali njegova današnja primena, kada više nije potreban, predstavlja opasnost po zdravlje vaše bebe. Srebro-nitrat izaziva hemijski konjuktivitis kod 30-50% beba. Njihove okice se tada napune sa gustim gnojem, tako da ne mogu ništa da vide tokom prve sedmice svog života. Niko ne zna kakve su dugotrajnije fiziološke posledice tog privremenog slepila. Primena srebro-nitrata može dovesti i do blokade suznih kanala, koja iziskuje složenu hiruršku intervenciju radi popravljanja štete nanete jednom štetnom medicinskom metodom. I konačno, pojedini lekari veruju da je visoka stopa pojave miopije i astigmatizma u Americi povezana sa ubacivanjem tog hemijskog agensa u veoma osetljive membrane bebinih očiju.

U pojedinim državama lekari umesto srebro-nitrata koriste antibiotike, mada ne postoje dokazi ni da profilatička upotreba antibiotika sprečava pojavu gonoreje. U svakom slučaju, oni momentalno popravljaju štetu nanetu srebro-nitratom, ali opet, time se započinje sa primenom antibiotika koje će vaš lekar od tada prečesto koristiti u kasnijem periodu života vašeg deteta, što može naškoditi njegovom zdravlju.

Antibiotici

Drugi primer preterane upotrebe antibiotika u većini bolnica nadovezuje se na ovaj prvi primer. Naime, u cilju sprečavanja pojave infekcije kod beba u prostoriji namenjenoj njima, mnogi savremeni lekari prečesto daju injekcije penicilina. Kod dece postoji rizik od dobijanja alergijske šok reakcije od raznih vrsta antibiotika.

Heksahlorofenski sapun

Zatim, kada vašu bebu odvedu u prostoriju namenjenu njoj, velika je verovatnoća da će pri njenom kupanju medicinska sestra koristiti heksahlorofenski sapun, za koji se unazad već nekoliko godina zna da se upija kroz kožu i da može izazvati oštećenja nervnog sistema kod dece. No, bez obzira na to, taj sapun se i dalje koristi u bolnicama, kakav god da je rizik po zdravlje bebe, kako bi pokušali da izbegnu nastanak bakterijske epidemije u njihovim prostorijama za bebe koje predstavljaju pravi rasad potencijalnih bolesti.

Ono što je najgore u svemu tome jeste da pranje sa heksahlorofenskim sapunom i drugim antiseptičkim sredstvima nema nikakvih prednosti u odnosu na pranje običnom vodom sa česme. Pet istraživanja sprovedenih nad 150 novorođenčadi, u kojim je njih 25 kupano sa četiri različita antiseptička sredstva, a njih 50 sa običnom vodom, nakon ispitivanja bakterioloških uzoraka od svake grupe posle kupanja beba, kao i trećeg i petog dana posle kupanja, pokazalo je da nije bilo razlike u efikasnosti između kupanja običnom vodom i kupanja sa antiseptičkim sredstvima. Zato nemojte dopustiti da lekari izlože vašu bebu potencijalno opasnim hemikalijama u cilju smanjivanja rizika od infekcije, kada isti efekat ima i najobičnija voda!

PKU test

Još jedna među lekarima omiljena procedura koja se primenjuje nad bebama jeste PKU test (test na fenilketonuriju). Zakonski odobren u većini država, ovaj test služi da bi se odredilo da li beba pati od jedne retke vrste mentalne retardacije koju izaziva nedostatak jednog enzima, ali retardacije koja se javlja u jednom od 100.000 slučajeva, i ređe. Sam PKU test krvi nije opasan, osim ako se ne ubaci igla pod kožu, koja će napraviti prolaz za bakterije, a koje su veoma prisutne u prostoriji za bebe svake bolnice. Najveći je problem u tome što su rezultati tog testa vrlo neprecizni, i često daju pozitivne rezultate iako bolest nije prisutna. Tako da ako vam lekari kažu da vaša beba pati od PKU-a, njoj će biti davana hrana koja se sastoji od zamena za proteine veoma jakog i neprijatnog ukusa, koje mogu izazvati gojaznost. Ne slažu se svi lekari koliko dugo bi bolesna beba trebalo da bude na takvoj ishrani, ali se mišljenja kreću od tri godine, pa sve do kraja života. Većina lekara koji dijagnostikuju PKU kod neke bebe neće dozvoliti njenoj majci da ga doji.

Po našem mišljenju, nije normalno da se bebama daje hrana nepodnošljivog ukusa zbog rezultata dobijenih na osnovu nekog nepreciznog testa, a naročito zbog toga što je ispravnost i te same ishrane pod velikim znakom pitanja. Pre sedam godina, u lečilištima u Americi, Australiji, Engleskoj i Nemačkoj otkriveno je da su pojedina deca sa PKU-om doživela progresivne neurološke poremećaje “iako je bolest dijagnostikovana na vreme i iako je odgovarajuća ishrana data na vreme”. Sva ta deca, za koju je rečeno da pate od “raznih oblika PKU-a”, koji se razlikuju od običnog PKU-a, na kraju su preminula. Osim ako neko od članova vaše porodice nije imao ili ima PKU, naš savet vam je da izbeganete taj test za bebu i da je dojite, što je ionako najbolja terapija i hrana koju jedna beba može da dobije, čak i da pati od te bolesti.

Jedna od većih posledica svih postojećih nepotrebnih lekarskih pregleda jeste emocionalna trauma koju roditelji dožive kada čuju za lažno pozitivan rezultat na tom testu. Mnoge majke su imale običaj da godinama posle toga pitaju svoje lekare: “Da li mislite da je ‘to’ (beba kasno progovorila, kasno naučila da sama ide u WC, i tome slično) možda zbog PKU-a?”

Isto se dešava kada pedijatar kaže roditelju da njegovo dete ima “jedan slabiji šum na srcu”. To svima zvuči opasno, međutim, ako nema drugih simptoma, onda tu nema ničega opasnog po zdravlje, niti je neka bolest prisutna. Spisak slabo poznatih i retkih bolesti zbog kojih se obavljaju razni pregledi i testovi nad bebama polako se proširuje, mada se razlozi za to razlikuju od države do države. Lekari su ti koji najviše insistiraju na tome da isti postanu zakonski obavezni, i po mom mišljenju, oni su ti koji od toga imaju najviše koristi. Nenormalno je pak da se deca i njihovi roditelji izlažu fizičkim i emocionalnim traumama zbog pregleda i testova na bolesti koje se viđaju “jednom u sto godina”.

Još neke opasnosti

Na sve te opasnosti koje vrebaju vaše dete u bolničkoj prostoriji za bebe dodajte i potencijalnu upotrebu “bilirubinskih svetala” kojim se tretira žutica kod beba. Međutim, žutica je veoma često stanje kod beba, i šanse su čak 30-50% da će i vaša beba imati blagu žuticu. Da li će do toga stvarno doći u najvećoj meri zavisi od toga koliko će vaš ginekolog izvršiti medicinskih intervencija tokom samog porođaja.

Izgleda da svaka nova generacija lekara stvori niz novih medicinskih intervencija i metoda, koje stvaraju nove probleme rešive jedino uz pomoć još novijih intervencija. Većina onoga kroz šta prođe majka koja se porađa u bolnici – primena analgetika, anestezija, ubrzanje porođaja i sve moguće vrste lekova – povećava šansu da će njeno dete dobiti žuticu, jer je to jedno od njihovih neželjenih dejstava.

 

Vitamin K

Mnogi lekari rutinski daju vitamin K novorođenim bebama, jer su na fakultetu učili da se bebe rađaju sa manjkom tog vitamina, što utiče na brzinu zgrušavanja krvi kod beba.

 

To uopšte nije istina, osim u slučajevima majki koje su jako neuhranjene. Bez obzira o kome se radi, većina lekara daje taj vitamin K, što može da izazove žuticu, koju će potom pedijatar da tretira bilirubinskim svetlima (fototerapijom). A ta svetla izlažu vašu bebu povelikom broju drugih rizika po zdravlje, za koje možda bude bila potrebna nova terapija, i što može ostaviti doživotne posledice.

Bilirubinska svetla i transfuzija

Bilirubin je žučni pigment kojeg ima u krvotoku, ali za koji će vaš lekar verovatno pomisliti da predstavlja potencijalni izvor oštećenja mozga, jer se taj pigment prenosi putem krvotoka do centralnog nervnog sistema; a zapravo, bilirubin je samo normalna posledica razlaganja crvenih krvnih zrnaca, zbog čega bebe dobiju pomalo žutu boju kože.

Takvo stanje nije opasno, osim u retkim slučajevima kada se ono pojavi veoma brzo tokom prvog dana života. Uzrok tome obično je “Rh oboljenje”, koje se tretira bilirubinskim svetlima ili zamenskim transfuzijama. Transfuzijom se jednostavno “zamenjuje” krv bebe sa krvlju koja nije kontaminirana bilirubinom, dok bilirubinska svetla ubrzavaju njegovo izlučivanje. Plavo svetlo, koje može veštačkim putem da se sprovede u prostorijama za bebe, ili prirodno svetlo ultraljubičastih sunčevih zraka, deluje tako što ubrzava oksidaciju bilirubina, pa se on lakše izlučuje iz jetre. Ako se dakle žutica ne pojavi prvog dana života bebe, bolje je da se ne tretira nikakvim lekovima i terapijama, jer će od toga biti više štete nego koristi. Bilirubin je supstanca koja se normalno luči u samom telu, a proces njenog izlučivanja može se ubrzati jednostavnim izlaganjem bebe sunčevoj svetlosti, s tim da za potpun nestanak žutice možda bude potrebna jedna ili dve sedmice.

Uprkos normalnoj i bezopasnoj prirodi većine slučajeva žutice kod beba, lekari obično insistiraju da se to stanje tretira bilirubinskim svetlima, ne dopuštajući prirodnoj svetlosti sunca da obavi svoj posao. Znajte da je fototerapija opasna po zdravlje vaše bebe kada se ista koristi za tretiranje bezopasnih stanja! U samoj medicinskoj literaturi se navodi da je fototerapija verovatno odgovorna za povećanu stopu smrtnosti, naročito kod veoma malih beba. Veći rizik od smrti nastaje zbog problema sa plućima (respiratorni distres sindrom) i hemoragije, kao i zbog poveza koji se stavlja na oči beba u cilju zaštite od tih svetala.

Mada će vas lekar verovatno uveravati da je terapija sa bilirubinskim svetlima potpuno bezopasna, niko ne zna koji su njeni dugotrajni neželjeni efekti, dok su oni momentalni već poznati, kao što su: uznemirenost i usporenost, dijareja, nedostatak laktaze, nedostatak riboflavina, poremećaj u odnosu bilirubina i albumina, slaba vizuelna orijentacija sa potencijalnim slabijim odzivom na reakcije roditelja, i promene na DNK.

Intenzivna „nega“ beba

Ako, usled nepotrebno urađenog carskog reza, nedovoljne telesne težine tokom trudnoće, ili iz nekih drugih razloga, rodite bebu sa premalom telesnom težinom, onda ćete morati da se izborite sa terapijama koje će biti davane vašoj bebi u prostoriji za intenzivnu negu beba. Lekari u bolnicama su posebno ponosni na taj deo njihove ustanove i na sve te njihove tehnološke “magične” sprave i tretmane koje primenjuju nad bebama, nešto što nas totalno zbunjuje, jer ne postoje dokazi da bebe izolovane u toj prostoriji imaju ikakve koristi od toga. S druge strane, lekari time vašu bebu izlažu dodatnim rizicima. Ako je dakle stave na intenzivnu negu, to znači da će vam je uzeti odmah nakon što se rodi, i biće stavljena u radijantni grejač. Tu je prisutan određeni rizik, jer nekada dođe do pojave opekotina na bebama koje se tu nađu, dok najveći i najzabrinjavajući problem nastaje kada se vašem detetu u tim inkubatorima da kiseonik.

Ako lekar ne iskontroliše dotok kiseonika prerano rođenim bebama, to može dovesti do nastanka jedne bolesti zvane “retrolentalna fibroplazija” (retinopatija kod beba) – glavnog uzroka slepila kod dece. Da bi se to izbeglo, neophodno je da se neprestano pazi na nivo kiseonika u krvi vaše bebe, što znači da krv mora da se izvlači; međutim, takav postupak može dovesti do pojave tzv. jatrogene anemije. A ako se ona javi, onda je bebi potrebno da se daje transfuzija krvi, čime se povećava rizik od dobijanja hepatitisa ili side, tako da jedna medicinska intervencija vodi ka primeni druge, i tako sve u krug.

Dakle, ako vaša beba bude stavljena na intenzivnu negu, gde će joj biti davan kiseonik, onda dajte do znanja lekaru da ste svesni svih ovde navedenih rizika, i da vas oni u velikoj meri zabrinjavaju, jer time možda budete predupredili nebrigu kod jednog dela medicinskog osoblja.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *