• 1
  • 0

Zato ih nazivaju i „hlebom budućnosti“.

„Bačka“ bogata uljem

Količina ulja u orasima zavisi, pre svega, od osobenosti sorte i proizvodnog područja. Najviše ima jezgra bugarske sorte „plovdivki“, i do 80,4 procenta. Naše sorte i selekcije takođe sadrže dosta ulja, većina od 60 do 70 %. Međutim, kada potiču iz toplijih krajeva, plodovi su siromašniji uljem. To ne mora da znači da su lošijeg kvaliteta, jer najčešće sadrže obilje proteina i drugih značajnih materija.

Najveće prisustvo ulja utvrđeno je u jezgi „bačke“ (59,8 osdsto), a od ostalih u plodu sorte „kazaku“ (74,8 odsto). Lešnici najčešće imaju 60-65 odsto ulja, međutim, ispitivanja su pokazala da može biti i više kada je u pitanju mečja leska, u zavisnosti od genotipa. Takođe, utvrđeno je da orahovo ulje sadrži do 91,8 procenata nezasićenih masnih kiselina, koje kiseonik ne razara zahvaljujući prisustvu vitamina E (antioksidant).

U ulju lešnika nalazi se preko 90 % nezasićenih masnih kiselina, a zasićenih manje od deset odsto. Trebalo bi napomenuti i to da se u ovim delikatesnim jestivim uljima vitamini mogu sačuvati samo kada su dobijena hladnim postupkom (presovanjem).

Proteini , vitamini, minerali

U orasima uglavnom ima 15-22 % proteina, a u lešnicima se taj sadržaj kreće od 15 do17 procenata. Vrhunskog su kvaliteta, sastavljeni od niza esencijalnih i drugih aminokiselina. Zbog njihove velike zastupljenosti, ostaci posle ceđenja ulja iz jezgre odlična su proteinska hrana, pa se mogu praviti i ukusne šnicle.

Posebnu vrednost orasima daju vitamini. U 100 grama jezgre nalazi se do 1,4 miligrama E vitamina, 30-50 mg vitamina C, zatim vitamina A do 0,1, B3 0,3-0,5 mg i PP 1-1,2 miligrama. Zastupljeni su i B1, B2 i drugi, a u lešnicima pored navedenih ima i vitamina B6.

I zbog sadržaja minerala (do 3 %), orasi zaslužuju značajno mesto u ishrani. Najbogatiji su fosforom, a prisutni su i kalijum, magnezijum, kalcijum, gvožđe i drugi. Važan element je jod, naročito zastupljen u klapini, ali i poluzrelom jezgru oraha. Sastav mineralnih materija oraha i lešnika malo se razlikuje, a siromašni su šećerom, pa ih mogu jesti i dijabetičari.

Zdravstveno bezbedna hrana

Orah i leska su pogodni za biološku proizvodnju. Jestivi deo (jezgra) obe vrste je dvostruko zaštićen, orah klapinom, lešnik kupulom i ljuskom, tako da najčešće ne sadrže ostatke pesticida. Takođe, mogu se plantažno gajiti, uz minimalnu zaštitu ako se odaberu sorte otporne na bolesti i štetočine.

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *